Nakon 14 godina bolova ova je časna primila milost ozdravljenja na hodočašću u Fatimi.
Časopis Maria con te donosi priču o sestri Maríji Fabioli Villa, 88 godina, i kako ju je Gospa izliječila od kroničnog pankreatitisa.
Dana 26. travnja 1988., nakon 14 godina bolesti i patnje, María Fabiola čudesno je ozdravila od svoje bolesti po zagovoru Gospe Fatimske.
Redovnica je rođena ušla je u obitelj Kongregacije Presvetog Srca Isusova s 18 godina.
Živjeti s bolešću
Ubrzo nakon toga počela se osjećati loše: vrlo jaki bolovi u trbuhu, visoka temperatura i slabost.
Operirana je zbog upale slijepog crijeva, no situacija se nije promijenila. Naprotiv: postalo je samo gore. Tako je časna sestra bila podvrgnuta terapiji pročišćavanja jetre, ali joj se zdravlje i dalje pogoršavalo.
Sestra nije mogla voditi normalan život. Hranila se samo suhim kruhom i cijeli dan je ležala u krevetu od bolova koji su je snašli. Zatim je došla dijagnoza: kronični pankreatitis.
Nedostatak enzima gušterače za aktiviranje probavnih procesa uzrokovao je uništenje njene gušterače. Bila je to poražavajuća klinička slika.
Pati, ali sretna
No, u dugoj kušnji tegobne bolesti koja je zahvatila njezino tijelo, časna sestra nikada nije izgubila vjeru u Gospodina i nastavila se povjeravati Isusu i Nebeskoj Majci. Otkrila je:
Žestina tog zla nikada nije pobijedila nadu, nikad me nije natjerala da izgubim dodir s Marijom. Nastavila sam slijepo vjerovati Djevici, budući da sam bila njezin poklonik. Dok sam užasno patila, u srcu sam se osjećala slobodnom, sretnom, punom vjere.”
To je zapravo bila prva milost koju je primila: mir srca. Nije proklinjala svoju bolesr; ponudila ju je kao žrtvu i molila se spokojnom dušom.
Hodočašće u Fatimu
Unatoč strašnim bolovima, časna sestra je odlučila otići na hodočašće u Fátimu, jer je osjećala da je Gospa zove.
Liječnici su joj savjetovali da ne putuje u takvom stanju, ali sestra María je inzistirala. Nije htjela odustati.
“Netko u grupi koja je trebala krenuti u Fátimu rekao je da bi ih prisutnost tako ozbiljnog pacijenta spriječila da stignu do odredišta. Odgovorila sam da ću umrijeti pred Marijinim nogama. Ali bilo je u redu da odem.”
Let je bio odgođen i časna sestra odlučila je otići moliti se u kapelicu u zračnoj luci.
“Tamo sam vidila križ sa stiliziranim Kristom koji me se posebno dojmio. I spontano mi je palo na pamet obratiti se Isusu govoreći: Isuse, i ja sam na tom križu… Idem tvojoj majci, ali ne slušaj mene, uvijek slušaj svoju majku”.
Pjesma u čast Mariji
U Fátimi su se hodočasnici okupili na večeri, ali sestra María Fabiola nije bila dobro. Htjela je otići posjetiti svetište, ali to nije bilo moguće. Tako je u predvorju hotela odlučio zapjevati pjesmu u čast Gospe te je pozvala i ostale goste da učine isto.
“U zraku se osjećala posebna energija. Dobro se sjećam”, prisjeća se časna sestra.
26. travnja 1988.: Život joj se promijenio
Sljedećeg dana, 26. travnja 1988., redovnica je konačno otišla u crkvu vidjeti Djevicu Fatimsku. A onda se dogodilo čudo.
S riječima punim divljenja, emocija i zahvalnosti, sestra María Fabiola kaže:
“Koncentrirala sam se na misu i u trenutku posvete osjetila sam neizdrživu bol. Bila sam na rubu nesvijesti i bila sam uvjeren da ću umrijeti. Sve što sam mogla bilo je mucati: ‘Bože, u tvojim sam rukama.’ Kad je svećenik podigao hostiju, bol je odjednom nestala, kao da ju je prekidač isključio. Nisam razmišljala o čudu. Bila sam sretna što sam dobro. Gospa Fatimska me uzela u naručje i dala mi milost ozdravljenja.”
“Čudo”
Sestra María nije nikome povjerila što je doživjela. Ostala je tiha kako bi uživala u svom iznenada ponovno otkrivenom blagostanju.
Nakon toga je jela sa svima bez da joj je bilo loše, išla je na izlete i ekskurzije, prestala je uzimati lijekove.
Po povratku kući liječnik joj je rekao da se potpuno oporavila, da je to “čudo”:
„Vratila sam se u Fátimu zahvaliti Gospi, reći ljudima što mi se dogodilo, govoriti o tome kako Gospodin koristi siromahe poput mene, kako Bog liječi tijelo, ali prije svega srce, kako nam pokazuje put do milosti. Jer čudo je, prije svega, vjerovati u Njega, u Njegovu Ljubav”.
