U sjevernoj Italiji, blizu grada Torina, nalazi se mjestašce imenom Lu. Selo broji oko 4000 duša. Ta mala župa dala je Crkvi u zadnjih pedesetak godina 500 svećenika, redovnika i redovnica. Kako je to bilo moguće? Sve majke u toj župi, na poticaj župnika, počele su se godine 1881., svake prve nedjelje u mjesecu, skupljati u crkvi i zajednički moliti Boga neka im dade što više dobrih i revnih svećenika. Svoje su molitve započinjale ovim riječima: “Gospodine, daruj mi tu milost, da jedno moje dijete postane tvoj svećenik. A ja ti obećajem da ću živjeti kao prava i osvjedočena kršćanka i u svemu davati dobar primjer svojoj djeci!” (Osservatore Romano, 29. kolovoza 1930.)
Gospođa John Smith di Sunner, obraćenica, majka osamnaestero djece, žarko je molila neka barem jedno od njezine djece prigrli redovnički stalež. I ovu je majku Bog uslišio jer se ne može oglušiti na ovakvu majčinsku molitvu. Osmero njezine djece prigrlilo je redovnički stalež: šest je kćeri stupilo u franjevke Svete Obitelji. Sin je Robert postao svećenik biskupije Linkoln, a Norbert je stupio u trapiste.
Gospođa Elise Vaughan je bila uzorna majka u Engleskoj. Kroz 20 godina svoga bračnoga života svaki je dan provela u klanjanju jedan sat pred Presvetim sakramentom, kako bi svojoj djeci izmolila milost svećeničkog ili redovničkog zvanja. Gospodin ju je uslišao. Četiri od pet njezinih kćeri postadoše redovnicama. Šestorica od osam njezinih sinova postadoše svećenicima.
Mlada Francuskinja molila je ovako: “Moj Bože, kad nisam dostojna biti Tvoja zaručnica kao moja sestra, prigrlit ću bračni stalež da ispunim Tvoju volju. A onda Te molim: daruj mi mnogo djece i neka budu sva Tebi posvećena!” Ta je blažena duša stupila u uzoran katolički brak i postala majkom devetero djece. Petero se od najranije mladosti posvetilo Gospodinu. Najmlađa kćerka glasovita je mala svetica sv. Terezija od Djeteta Isusa.
Čuda po molitvi majki za duhovna zvanja svoje djece događaju se neprestano diljem svijeta, to je molitva koju će Bog uvijek rado čuti i uslišati!
