Andri Jesús, rođen u Méridi, Yucatán (Meksiko), najmlađi je od četiri brata i imao je 11 godina kada mu je dijagnosticiran rak mozga.
“Otkriven je rak mozga, teratom epifize 80-20,” kaže njegova majka, María de Jesús, dok njegov otac, Luis Ángel Cardeña, naglašava: “Onog trenutka kada su nam javili vijest, poludjeli smo, jer rak je sinonim sa smrt.”
Zapravo, sve što je znanost pokušala učiniti u korist Andrija Jesúsa bilo bi samo ublažavanje boli. Luis Ángel kaže da mu bolnica u kojoj je sin primljen nije davala nikakvu nadu. “Poslali su nas u Guadalajaru, Jalisco, da napravimo ‘gama nož’ kako bi tumor prestao rasti.”
Andrijevi roditelji kažu da su im liječnici, kada su stigli u Guadalajaru, rekli: “Gospodo, nema lijeka za ono što vaš sin ima, ono što ćemo učiniti s njim je samo da mu omogućimo bolju kvalitetu života. Može preživjeti mjesec, tri mjeseca, godinu dana.”
Izgubili sve ali vjerovali
Prošlo je sedam godina od tih trenutaka koji su potresli cijelu obitelj Cardeña. Danas je Andri 18-godišnji mladić. Ali još uvijek se sjećaju teških vremena:
“Suočeni sa strahom da će moj sin svakog trenutka umrijeti, okupili smo se kao obitelj i mnogi su nam ljudi došli pružiti moralnu podršku”, kaže otac. Nastavlja: “Izgubio sam posao i mnogo toga, ali smo išli naprijed s vjerom.”
U rukama malog Isusa
Maria de Jesús je objasnila: “Istina je da sam zaboravila na Božansko malo dijete Isusa, jer sam već bila molila njegove devetnice; ali kad se Andri razbolio, zamolio me da mu pjevam pjesme Božanskog djeteta. Moj sin se držao malog Isusa, a i ja sam ga pitala da ga ozdravi, molila sam se i Djevici”.
Uvjerena, majka izjavljuje “Djevica i mali Isus bili su prisutni kad je moj sin bio podvrgnut operaciji. Jer kada su ga dijagnosticirali, tumor je bio maligni, ali kada su ga odstranili, bio je benigan.”
Neobjašnjiv lijek
Luis Ángel rekao je za Aleteiju: “čak ni onkolozi ne mogu objasniti što se dogodilo. Moj sin je operiran, izvadili su tumor i proveo je sedam dana na intenzivnoj njezi. Rekli su da će spavati tri dana i probudio se tek sedmog dana jer je imao moždani udar. I dok je bio na intenzivnoj njezi, sanjao je Djevicu.”
Majka tvrdi da se od tog trenutka njen sin oporavio. Zbog tumora je bio izgubio njuh i vid, a prestao je i hodati. “Kad smo se vratili u Méridu, primijetili smo da je počeo gledati i vaditi mobitel, pisao je ocu, a otac mu je rekao: ‘Nisi to ti’. A on je rekao: ‘Da, tata, ja sam.”
Andrijev san
Sam Andri Jesús ispričao je svoj san s Majkom Božjom:
“Na kraju operacije, kada su mi odstranili tumor, spavao sam u bolničkom krevetu. Tada je Djevica sišla i rekla mi: ‘Dođi, Andri, ja ću te izliječiti. Dođi ovamo sa mnom.’ Odvela me na mjesto poput neba, jer su tamo bili oblaci i mnogi sveci. Ona me obgrlila svojim ogrtačem i počela polijevati svetom vodicom govoreći: ‘Mirišeš li ruže?’ A ja sam rekao: ‘Ne, žao mi je.’ Tada me opet ogrtačem zagrlila, pokrila i rekla mi: ‘Zatvori oči’. Onda me otkrila i rekla mi: ‘Bacit ću ti latice ruže, a ti mi reci ako ih pomirišeš!’”
Andri je nastavio:
“Po drugi put je bacila latice ruže i rekao sam joj da ih osjećam, da lijepo mirišu. Tada mi je rekla: ‘Već si izliječen, Andri’”.
