Dr. Peter Cummings je neuropatolog iz Mainea – tip za mozak – koji nije vjerovao u Boga.
Nažalost, to je osobina previše znanstvenih tipova.
Bivaju zaslijepljeni tjelesnošću, što Crkva, u svojoj mudrosti, naziva “materijalizmom”.
Nije to samo novac (iako i on igra veliku ulogu). To je potpuna zaokupljenost materijalnim svijetom: samo onim što se može vidjeti, čuti, dodirnuti, okusiti i pomirisati, i ništa više od toga.
Poznati francuski svećenik nadomak smrti vidio raj i u njemu ove ljude s Isusom i Marijom
Čovjek bi pomislio da bi biti znanstvenik, a posebno liječnik – uronjen u zamršenosti i čuda ljudskog tijela, da ne spominjemo bezbrojna druga stvorenja i biljke Kreacije – dao do znanja da sva ta zamršenost nikako ne može biti rezultat slučajnih događaja (ono što je Darwin nazvao prirodnom selekcijom i evolucijom).
U svakom slučaju, dr. Cummings je bio nevjernik koji je sve pouzdanje stavljao u mozak.
Cummings je bio iznimno uspješan kao neuropatolog.
“Moja karijera stvarno je bila u usponu i bila je glavni fokus mog života”, objašnjava. Rad, rad, rad, rad. “Filozofski sam bio ateist. Nisi me mogao uvjeriti u suprotno. Mogao bih otvoriti mozak i pokazati vam odakle dolaze misli. Gdje je bila duša? Za mene, nije postojala.”
Doživio je osjećaj izvantjelesne ljubavi
Da pređemo na stvar: dr. Cummings je s obitelji otišao na Kostariku, gdje je sa ženom i sinom išao na rafting. Tijekom tog izleta, splav se prevrnula i on se našao zarobljen pod vodom – na dnu rijeke – a zatim je krenuo prema stijeni.
“Znao sam da se davim”, kaže. “To je to. Ovo je kraj. Ne bih li se trebao više bojati ovoga?”
Ipak – i to je bila prva nedoumica – osjećao je potpuni mir. I mogao je vidjeti sve oko sebe – 360 stupnjeva – odjednom.
Kao da je bio izvan svog tijela.
Kao da je bio i sudionik i gledatelj svoje nesreće.
Vidio je svjetlo koje se probijalo kroz tamu i mjehuriće vode, koji su se pojavili ispred stijene. Bilo je kao da se vrijeme usporilo ili stalo – “izvan ljudskog iskustva”.
“Obavio me taj nevjerojatan osjećaj ljubavi i pojavio se taj glas koji je rekao: ‘Bit ćeš dobro.’ Bio sam u trenutku jedno s ovom ljepotom.”
Napokon je stigla splav i glas je rekao dr. Cummingsu da zgrabi veslo koje mu je pružila osoba na splavi ili se neće vratiti u ovozemaljski život.
“Po povratku u svije bio sam aposolutno drugačiji”, rekao je grupi koja proučava iskustva bliska smrti.
Pilot kaže je vidio raj i šutio 40 godina, sad je progovorio
“Postalo mi je neugodno zbog svoje težnje za karijerom,” kaže on, “i nisam se više mogao poistovjetiti s tim, i ovim intenzivnim bostonskim zloćudnim akademskim okruženjem. Od toga sam se fizički razbolio. Jednostavno više nisam mogao biti tamo. Napisao sam nekoliko vrlo loših knjiga i te stvari mi nisu bile važne. Bio sam kao komad papira.”
Njegov se život posve promijenio. Kako svjedoči, odustao je od svega materijalnog i preselio s obitelji u Maine u šumu gdje živi i danas, “predivan život.” Ali kaže, nije bilo lako, posljedice starog života bile su strašne.
Ugledavši vječno, osjetio je transcendentnost vremena.
Prošlost, sadašnjost i budućnost odjednom su bile samo jedno.
Ne možemo zamisliti taj osjećaj dok smo u granicama materijalnog svijeta. Zato nas Bog poziva na novo rođenje.
Bog je vječan, a činjenica da On nema početka ni kraja ima smisla za nas s one druge strane, kao i naše vlastito vječno postojanje.
Svećenik iz Hrvatske vidio Isusa: Evo prvog pitanja koje mu je postavio
