Svetac Ljudevit Montfortski neumorno je promicao pobožnost prema Isusovoj Majci, a po Njegovoj volji i prema našoj Majci. Bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije.
Moljenje krunice učinio je središnjom temom svoga djela pod naslovom Divna tajna svete krunice za obraćenje i spasenje. Za njega je krunica bila jedan od najpopularnijih oblika marijanske pobožnosti, uključujući meditaciju otajstava Otkupljenja.
Svim vjernicima preporuča moliti krunicu upozoravajući pritom na dvije najčešće pogreške koje se u ovoj prigodi često čine.
Isus o moliteljima krunice: ‘Oni su melem za moju dušu, jednog dana biti će moja…’
Dvije pogreške kod molitve krunice
„Da biste dobro izmolili krunicu, nakon zaziva Duha Svetoga stanite na trenutak u Božju prisutnost (…). Prije nego započnete deseticu, zastanite dulje ili kraće, ovisno o vremenu koje imate, kako biste razmotrili otajstvo koje slavite u ovoj desetici i uvijek u tom otajstvu, po zagovoru Gospe, zamolite jednu od kreposti, koja u njemu najjače svijetli ili za onu koji ti je najpotrebnija.
Posebno pripazite na dvije uobičajene pogreške koje ljudi čine kada mole krunicu. Prva je da nemaju nikakvu nakanu – toliko da na pitanje zašto mole krunicu ne bi znali odgovoriti. Stoga, kada molite krunicu, uvijek imajte na umu nekoliko milosti koje treba isprositi, neke kreposti koje treba nasljedovati i nekoliko grijeha koje treba uništiti.
Druga pogreška koja se obično čini pri moljenju krunice je nedostatak druge nakane na početku, osim brzog završetka ove molitve. To dolazi otud što u njoj vidimo nešto neugodno, što nas tišti, osobito kad je to učinjeno moralnim načelom ili dano kao pokora kao protiv naše volje.
Kad sljedeći put budemo molili krunicu, sjetimo se:
1) pobuditi određenu namjeru, nakanu u srcu;
2) moliti bez žurbe, smireno i sabrano.
Krunica za spas svijeta koju je ranjeni Isus dao Barnabi uz velika obećanja: ‘Tko god je moli…’
