Gospodin mi je progovorio: Došlo mi je kao bljesak pred očima i šamar u isto vrijeme

pixabay

Donosimo vam svjedočanstvo s molitveno-evangelizacijskog susreta održanog u veljači. Tijekom molitve osjetila je kako joj Gospodin progovara, riješila se teškog tereta koji je vukla od najranijeg djetinjstva, a otkrila je kako se iza svega skrivalo puno neispovjeđenih grijeha za koje je bila odbila preuzeti odgovornost, piše Book.hr

Njezino svjedočanstvo prenosimo u cijelosti:

„Hvaljen Isus i Marija! Prenosim svoje svjedočanstvo s MES-a održanog 25. 2. 2024. godine. Poticaj da napišem svoje svjedočanstvo dobila sam odmah po završetku susreta, međutim, kada sam krenula pisati, još sam bila pod dojmom i nisam znala sastaviti suvislu rečenicu. Odustala sam i odlučila pričekati jer sam negdje čula da je dobro pričekati neko vrijeme nakon primanja milosti kako bi se dojmovi slegli i kako bi bilo dovoljno vremena za ‘ubiranje plodova’ iz primljene milosti te kako bi svjedočanstvo tako bilo plodonosno.

Međutim, otkrila sam i da čekanje nosi sa sobom i određene opasnosti jer čovjek, nastavljajući svoj život, često zaboravi dobro koje je primio i prije ili poslije griješi opet. Iz mog iskustva, tu se počinju rađati sumnje u to je li milost zaista primljena ili je sve umišljeno u mojoj glavi te je li se molitva i živa Riječ odnosila zaista na mene ili sam i to umislila iz velike želje i potrebe. Rodi se neka vrsta straha od osude zbog lažnog svjedočenja u ovom ionako zbunjenom svijetu.

New Age pokret doveo ga je do opsjednuća s 30 demona: Da me Isus nije spasio bio bih mrtav

Neprijatelj laže

Međutim, čitajući svjedočanstvo druge osobe, shvatila sam da postoje ljudi koji su primili i više, a Neprijatelj im laže na isti ili sličan način. Možda je zato broj svjedočanstava tako malen u odnosu na broj čuda koji se mogao vidjeti i čuti na samom susretu. Gospodin Lončar često ističe važnost svjedočenja pa sam to nekako povezala i s ovim osobnim iskustvom.

Dakle, kao i u svjedočanstvu druge osobe, također sam smatrala da nisam doživjela ništa spektakularno. Između ostalog i da nisam kompetentna donositi procjene o tome kako Bog djeluje, da je pametnije da zadržim za sebe i da nisam netko kome bi se Bog uopće htio obratiti osobno jer to ne zaslužujem, da ima boljih itd… Paralelno s tim, zanemarila sam sve dokaze koje mi je Bog dao kako bih mogla izbjeći sumnje.

Pratio me osjećaja odbačenosti

Na susretu nisam bila već sam ga pogledala online kasnije tu večer. Za vrijeme molitve na susretu, molitelj je izgovorio: „Za jednu Anu“ i, prije nego što je nastavio, počela sam plakati. Plakala sam do oko 2 sata u noći. Dolazile su mi slike od najranijeg djetinjstva pa do danas, situacije u kojima sam bila povrijeđena, a najveća bol bila je upravo zbog odbacivanja od onih koji su meni bili najbitniji i najdraži. Sve je to pratio osjećaj neželjenosti i krivnje koji me ponekad zarobljavao do depresivnih stanja, ali i izazivao burne reakcije koje nisam bila u stanju shvatiti.

Na osjećaj manje vrijednosti ukazivali su mi i drugi, ali do sada to nisam bila u stanju razumjeti. Nakon toliko godina konačno otkrivam odakle sve dolazi, u stanju sam razumjeti bolje i, najvažnije, spoznajem koja je krivnja stvarno moja, a koja nije.

„Gospodin te dodirnuo tamo gdje te najviše stid“

Iza svega se skrivalo puno neispovijeđenih grijeha za koje sam odbila preuzeti odgovornost. Iskaču jedan po jedan pred očima u svako doba, a cijelo vrijeme me zbog toga prati radost, jer su moje ispovijedi od sada drugačije. U najmanju ruku iskrenije. Rezultat svega je sloboda. Neka drugačija sloboda, potpunija, ljepša od drugih.

Nastavak molitve bio je: „Gospodin te dodirnuo tamo gdje te najviše stid“. Dobila sam poticaj da slušam radio Mariju za ono vrijeme kada osjećam strah. Poslušala sam i odmah dobila odgovor na to što mi je Gospodin time htio reći. Došlo mi je kao bljesak pred očima i šamar u isto vrijeme. Nešto što je bilo potisnuto i zakopano duboko u meni. Dva dana kasnije bila sam na ispovijedi i skinula jedan velik teret kojeg nisam bila svjesna, a nosila sam ga još od ranog djetinjstva.

Molitva ‘za Anu’ završila je riječima: „Gospodin se raduje što si konačno odlučila predati mu to što nosiš već godinama“. Ranije sam spomenula dokaze koje mi je Bog dao i tu bih samo rekla da je MES počeo i završio dajući mi odgovore na sva moja pitanja koja su mi se javljala unazad dva dana, a rezultati stižu i vjerujem da će nastaviti stizati. Vjerujem da je to proces čišćenja na koji me Gospodin uporno pozivao, a ja sam tek u ovoj korizmi pristala konačno se tome posvetiti. Vjerujem i da je Gospodin blagoslovio i zato i providio. Osjećaj kada me Gospodin zazvao mojim imenom, ne može se usporediti ni s čim na ovom svijetu. Za suze koje su tekle tada, pokušavam naći prave riječi, ali ih nema.

I za kraj bih dodala da borba traje i dalje, da imam još 1000 pitanja i da nisu svi problemi magično nestali, ali dok nisam primila milost, nisam imala ni sredstva kojima bi se mogli riješiti. Točno je da bez Boga ne možemo i Bogu slava i hvala na tome! Hvala Bogu i na Vama i Božji Vam blagoslov”.

Prije smrti dječak svojoj majci opisuje raj: Svjedočanstvo je ganulo milijune

Prethodni članak“Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe” (Iv 5,1-3a.5-16)
Sljedeći članakTomislav Ivančić otkriva kako pobijediti teške, neizlječive bolesti