Na redakcijski mail primili smo zanimljivo svjedočanstvo Marine M. koja je doživjela čudesno iskustvo s Međugorjem. Ona i suprug nisu mogli imati djece, ali nakon posjete Međugorju to se promijenilo.
Marina: Nismo mogli imati djece
“Sama sebi sam obećala da ću podijeliti svoju priču sa svima koji je žele čuti, a samim time i povjerovati kako je bila Božja volja da mi se ostvari dugogodišnja želja da postanem majka. U svome životu uvijek sam doživljavala nepravde, a i mnogobrojne prepreke koje sam svojom jakom voljom, vjerom i uz neku posebnu snagu koja me vodila ka cilju uvijek uspjela pobijediti.
Za sve mi je trebalo puno više vremena nego drugima, ali sa svojom upornošću sve sam, hvala Bogu, postigla, ali na znatno teži način, pa tako i vijesti da suprug i ja ne možemo ostvariti roditeljstvo na normalan način kako se očekuje.
Samo sam rekla: “Ne daj se Marina, to je još jedna prepreka koju moraš savladati na svome putu”.
Vjerujem da je bila Božja volja da dođemo živjeti u susjedstvo gdje sam upoznala bračni par sa istim problemom i tako smo po njihovoj preporuci krenuli na liječenja koje nam je pomoglo. I dalje me neka ruka vodila prema mojoj jakoj želji da ću kad-tad imati svoje dijete u naručju.
Onako već umorna od svega, već nekoliko godina nisam bila ni zaposlena, samo sam mislila što će mi život bez djece u kućici koju smo ja i suprug gradili svojim rukama uz pomoć moga oca, ali me vjera nije izdavala. Svaki dan sam se molila majci Božjoj, a često dok sam studirala, palila bih svijeće na Kamenitim vratima.
Nismo imali novaca, u autobusu nije bilo mjesta
Dalje me čekalo sve nepoznato vezano za pripreme oko postupka u bolnici, od svakodnevnih primanja terapija, pregleda i iscrpnih kontrola, cjelodnevnih čekanja u hodnicima bolnice, gdje sam uglavnom sve sama odrađivala dok je suprug radio. Prošla sam tri ciklusa koja nisu uspjela. Sve sam to teško proživljavala i psihički i emocionalno, a podršku od nikog bližnjeg nisam dobila. Sama sa sobom sam se borila, kao i uvijek. Jednog dana me neka nevidljiva sila opet dovela do Kamenitih vrata gdje sam vidjela oglas za put u Međugorje. Budući je moj muž inače veliki vjernik, nije mi bilo teško uvjeriti ga da i mi potražimo milost Majke Božje u hodočašću. Jedini je problem bio što nismo imali dovoljno novaca za putovanje, a nismo htjeli posuđivati od mojih roditelja.
Unatoč tome, ipak sam nazvala agenciju i provjerila ako slučajno imaju dva slobodna mjesta u busu; nažalost mjesta nije bilo. Ja sam vjerovala da će se sve nekim čudom riješiti i dogodilo se čudo zbog kojeg želim podijeliti ovu nevjerojatnu priču sa svima onima koji vjeruju – ako vjeruješ, to će ti se i ostvariti. Pomislila sam toga trena: ”Ja moram ići na hodočašće!” i bila sam uporna do samoga kraja, nema odustajanja, večeras bus polazi iz Zagreba. Na neko čudo, ukazala su se i dva slobodna mjesta; stariji bračni par iz Australije je u zadnji tren odustao.
Doletjelo 200 kuna suprugu u ruke
U taj čas zazvoni telefon i s druge strane čujem glas svoga supruga koji govori kako se opet dogodilo čudo; dok je vozio viličar prema skladištu odjednom je zapuhao neki vjetar i u kabinu mu je sletilo 200 kn točno na volan, a to je taj iznos koji je nama nedostajao da pokrijemo troškove putovanja.
Nakon cjelonoćnog napornog putovanja, molitvenih krunica po zahtjevu voditelja hodočašća, ja sam bila sigurna da ću uspjeti Gospinu pomoć. Kad sam ugledala Gospin kip ispred crkve, samo su mi krenule suze niz obraze. Nisam mogla vjerovati da sam uspjela ostvariti svoju želju.
Onako umorna i zbunjena, nisam znala što bih je trebala više pitati, kako ću izgovoriti svoje nepripremljene rečenice, hoće li me Gospa prepoznati i slušati moje molitve…
”Ako mi pomogneš, draga Gospo, doći ću ti opet zahvaliti, čim budem mogla”, a iz mojih usta tad još izađu riječi: “Doći ću opet kada budem trudna”. To je bila Gospina poruka za mene toga dana koju nikad neću zaboraviti u životu.
Milost na milost
Sigurno vas zanima kako je moja priča završila…
Za par mjeseci sam opet ponovila postupak trudnoće, i sve je uspjelo, opet je bila volja Božja da sve dobro završi. U normalnoj trudnoći, točno na termin, rodila sam u 36-oj godini svoju Luciju, moju svjetlost u životu, a samo poslije 3,5 godine, prirodnim putem dobijem još jednu slatku curicu Mariju, koja je dobila ime po Majci Božjoj, tako je Gospa valjda odredila.
Sada sam ponosna majka 20-godišnje LUCIJE i 17-godišnje MARIJE i jedva čekam opet posjetiti Gospu u Međugorju i zahvaliti joj na velikoj milosti koju sam primila putem svoje vjere.
Zahvalna, Marina
…šaljite nam i vi svoja svjedočanstva iz vlastite priče s Bogom na [email protected]
