Poruka Djevice Marije koju donosimo dana je 2. veljače 1983. godine, na blagdan Prikazanja Djeteta Isusa u hramu, svećeniku don Stefanu Gobbiju, začetniku Svećeničkog Marijanskog pokreta. U ovoj poruci Gospa nas poziva da prodremo u tajnu Isusova djetinjstva kako bi smo i sami postali maleni. Otrkiva nam i svoje majčinske izljeve ljubavi prema Dijetešcu koje je spasilo svijet.
‘Moj Sine!’
“Ako s ljubavlju gledate na tajnu koje se Crkva danas sjeća, ljubljeni sinovi, naučit ćete kako morate živjeti posvetu koju ste mi učinili.
Dijete Isus, kojega četrdeset dana nakon rođenja prikazujem s Josipom, mojim prečistim zaručnikom u Hramu Gospodnjem, pravi je Bog, naš Spasitelj, Mesija toliko vremena očekivan.
Kao Majka, Ja sam ga rodila za ovaj zemaljski život, ali On je začetnik života jer je Stvoritelj.
Svojim ‘Da’ dala sam svoj pristanak da On uđe u vrijeme, ali je On izvan vremena, jer je vječan.
Privijam ga u svoj naručaj i pridržavam, ali On je oslonac svemu, jer je svemoguć.
Nosim ga u jeruzalemski Hram da se ispune božanska Pisma, ali On je izvor Objave, jer je vječna Riječ.
Riječ Očeva, Bog Stvoritelj, svemogući i sveznajući, htio se obući u slabost i nametnuo si je ograničenost vremena, uzeo je na sebe krhkost ljudske naravi, rodio se od mene. Kao svako dijete iskusio je sve nevolje.
Koliko sam mu puta, dok sam ga ljubila nježnošću Majke, govorila: ‘Ipak si Ti vječni poljubac Očev’. I dok sam ga milovala, mislila sam: ‘Ti si božansko milovanje koje čini duše blaženima. Dok sam mu oblačila odijelca, šaptala sam: ‘Ti si onaj koji oblačiš zemlju cvijećem, a neizmjerni svemir zvijezdama’. I dok sam ga hranila, pjevala sam mu: ‘Ti si Onaj koji opskrbljuješ hranom živa bića’. Kad sam mu govorila s majčinskom ljubavlju: ‘Moj Sine!’, klanjajući se u duši, molila sam: ‘Ti si Sin Očev, njegov vječni Jedinorođenac, Njegova živa Riječ…’
Ovo je moć blagoslovljene svijeće: Svećenik podijelio potresno svjedočanstvo
Put kojim moraju hodati svi
O, prodrite danas u neizrecivu tajnu djetinjstva mojega Sina Isusa, kojega nosim u svome naručju u Hram Gospodnji, ako želite ići putem duhovnog djetinjstva koji sam vam zacrtala.
Tim putem moraju hodati svi, pa i oni koji su odrasli u dobi i koji obavljaju značajne službe; i onaj koji je učen, jer je formiran godinama studija i iskustva; i onaj koji je kulturno obrazovan, i pozvan da obavlja vrlo odgovorne zadaće.
Uz vaš ljudski rast koji se razvija tijekom godina, tražim od vas duhovno djetinjstvo, unutrašnju malenost, koja vas dovodi do toga da se obučete u poniznost i krhkost mojega Djeteta Isusa.
Želim u vama čisto dječje srce koje ne zna za egoizam i grijeh, srce otvoreno ljubavi i darivanju, koje sve očekuje od nebeskog Oca da bi sve darivalo.
Želim u vama djevičanski duh djece, još zatvorene zasjedama varki i dvoličnosti, koji se otvara poput cvijeta da bi primio zraku znanja, istine i mudrosti.
Želim u vama poučljivu volju malenih, poput podatljive ilovače koja je spremna da se dade oblikovati s predanjem i pouzdanjem; volja koja se mora formirati dobrim i istinitim i koja se jača težeći prema dobrom i lijepom.
O, ovim putem duhovnoga djetinjstva morate nužno ići, ljubljeni sinovi, ako želite na savršen način živjeti posvetu mojem Bezgrješnom Srcu.
Samo tako mogu vas nositi kao svoje Dijete Isusa, i prikazati vas u Gospodnjem hramu za ostvarenje njegova plana ljubavi i milosrđa, koji ima s vama za spasenje sve moje djece širom svijeta.”
