Slijedeća istinita priča vezana je za sestru Mary Veronicu Murphy koja ju je čula iz usta pokojnog velečasnog oca Stanislava.
Jednog dana, prije mnogo godina, u malom gradiću u Luksemburgu, zapovjednik šumske garde bio je u dubokom razgovoru sa mesarom kada je u mesarsku radnju ušla starija žena.
Mesar je prekinuo razgovor da bi pitao staricu što želi.
Došla je moliti za malo mesa ali nije imala novca. Zapovjedniku je bio zabavan razgovor koji je uslijedio između jadne žene i mesara.
“Samo malo mesa . . . ”
“Ali koliko ćeš mi dati? ”
“Žao mi je što nemam novca, ali slušat ću misu za vas.”
I mesar i zapovijednik su bili vrlo dobri ljudi, ali vrlo ravnodušni prema religiji, pa su se odmah počeli rugati staričinom odgovoru.
“U redu, onda”, reče mesar. “Ti izađi i slušaj misu za mene, a kad se vratiš, dat ću ti onoliko mesa koliko vrijedi misa.”
Žena je izašla iz radnje i kasnije se vratila. Prišla je blagajni i kad ju je mesar ugledao, rekao: “U redu, onda, vidjet ćemo…”
Uzeo je komad papira i napisao na njemu: “Slušala sam misu za tebe.”
Zatim je stavio papir na vagu i sićušnu kost na drugu stranu, ali papir je pokazivao da je teži od kosti…
Zatim je umjesto kosti postavio komad mesa, ali se ipak papir pokazao teži.
Obojica su se počeli sramiti svog ismijavanja, ali su nastavili svoju igru. Veliki komad mesa je stavljen na vagu ali je ipak mali papir ostao pobjednik.
Mesar, ogorčen, pregledao je vagu, ali je otkrio da su sve u redu.
“Što hoćeš, dobra moja ženo?”
Na to je stavio ovčju nogu na balans vage, ali papir je nadmašio meso. Stavio je veći komad mesa, ali je opet težina ostala sa strane papira.
Ovo je toliko impresioniralo mesara da se preobratio, i obećao da će ženi davati dnevnu porciju mesa kad god bude tražila. Što se tiče zapovjednika, otišao je iz trgovine kao drugi čovjek, vatreni zaljubljenik u dnevnu svetu misu.
Dva njegova sina postali su svećenici, jedan isusovac, a drugi Otac Presvetog Srca. Otac Stanislav je završio rekavši:
“Ja sam vjernik Presvetog srca, a zapovjednik je bio moj otac. ”
Od tog incidenta zapovjednik je postao svakodnevni misionar, a njegova djeca su trenirana da slijede njegov primjer.
Kasnije, kada su njegovi sinovi postali svećenici, savjetovao ih je da svaki dan dobro održavaju svetu misu i da nikada ne propuste žrtvu ni zbog koje vlastite krivnje.
