Rođen 1981. u Meksiku, Mauricio Clark tvrdi da je dokaz da “dodirivanje neba”, uspjeh i slava mogu dovesti do življenja u pravom paklu ako se to čini protiv vjere i same prirode.
Čak 20 godina imao je -tako izgleda – sve. Kao jedan od najpoznatijih novinara u Meksiku – 15 milijuna ljudi gledalo ga je svaki dan na Televisi – bio je najmlađi reporter koji je pratio tri Olimpijske igre – Sydney, Atenu i Peking – intervjuirao je glavne holivudske zvijezde, Coldplay, Queen Sofia … čak se i napio s Maradonom.
Ali iza kamera, u garderobama, na raskošnim zabavama, Clark je iz prve ruke iskusio razaranje slavom, pao u duboku ovisnost o pornografiji, homoseksualnosti i drogama
U njih je dnevno ulagao oko oko 500 eura – i one su ga doslovce dovele do iskustva smrti, ali i pokajanja i spasenja zbog kojih je “umro svijetu” i rođen za život vjere i apostolata.
Sve je počelo tijekom njegova djetinjstva, kojega je, iako se početka sjeća sretnog, obilježio težak odnos s ocem.
Od djetinjstva sam mu priželjkivao smrt, jako me boljelo kako se ponašao prema mojoj braći i mojoj majci, kaže.
Mauricio potvrđuje da je zbog njihove veze odrastao s mrtvim samopoštovanjem, budući da je njegov otac uništio sve snove i težnje ovog mladića.
Želio je studirati glazbu, biti plivač pa novinar, a u svim tim slučajevima dobivao je samo ismijavanje i ponižavanje, poput onih da je ” idiot ili da će biti gay”.
Između poniženja, droge i ismijavanja vjere
Kao da je tobilo samoispunjavajuće proročanstvo, Mauricio je na kraju razvio homoseksualne sklonosti.
Sjetio se trenutka koji ga je naposljetku pokrenuo. Imao je tri godine i bio je u bazenu s bratom i ocem, kada mu se otac počeo rugati kada ga je vidio golog.
Od tog trenutka, ponižen, nije prestao uspoređivati svoje tijelo s onim kakvo je tijelo njegova oca, a upravo to će tražiti u više od 500 muškaraca kroz život, kako je ispričao na kanalu El Rosario.
Ali dok jedva gaji neko dobro sjećanje na svog oca, njegova majka Dulce María bila je njegova velika zaštitnica.
Toliko da je čak priznao da je razvio određenu ženstvenost koja je nenamjerno pridonijela njegovoj homoseksualnosti. Ali također mu je ulila vjeru ono neko sjeme koje će se kasnije pokazati ključnim za spas njegova života.
Ali bez stabilne referentne točke, života u trajnoj vjeri i uz sve ono što mu je uspješan radni vijek nudio, bilo mu je teško suočiti se s prvim kušnjama.
S 20 godina slučajno je pod utjecajem prijatelja probao prve droge, a u istoj je dobi prvi put zakoračio u Anonimne alkoholičare.
“Mrzio sam se i proklinjao sljedećih 20 godina”, objasnio je. Razdoblje u kojem je doživio više od 20 hospitalizacija, 8 predoziranja i posljedice konzumiranja 20 grama kokaina svaki dan, te depresiju, anksioznost i alkoholizam te dva pokušaja samoubojstva, uz sedam godina psihijatrijskog liječenja, nezaustavljivu ovisnost o pornografiji i homoseksualizam.
Crkva je također bila središte njegova izrugivanja i uvreda tijekom njegova slavnog novinarskog razdoblja, gdje kaže da nije nedostajalo uvredljivih skečeva za sve vjernike.
Pokajo se u trenutku svoje “smrti”
Tijekom tih godina prošao je praksu scijentologije, budizma i čak imao homoseksualnu vezu s najvećim čarobnjakom u Meksiku.
“Đavo će te zavesti na način da padneš. Lagao bih kad bih rekao da je droga užasna. Prvih pet godina bilo je prekrasno, ali zadnjih 15 godina bio je pakao kakav ne bih poželio na svom najgorem neprijatelju. Ali mnogo sam više patio kao homoseksualac nego kao ovisnik o drogama. Doživio sam razornu požudu”, prisjeća se.
Sjeća se prvog trenutka kada se sve počelo mijenjati, iako nije bilo onako kako bi želio. Bilo je to tijekom njegovog sedmog predoziranja, koje je moglo biti njegovo posljednje. Sa 198 otkucaja u minuti – više nego dvostruko normalno – prisjeća se očajnog lica liječnika hitne pomoći.
“Kad umreš, to znaš. U tom trenutku sam to znao. Vitalni znakovi su počeli nestajati i počeo sam imati strah kakav nikada nisam iskusio, ali i mir koji nikada nisam osjetio. Počela je vladati tišina. To nije moglo postojati na zemaljskoj razini. Vidio sam kako su liječnici izvadili sustave za oživljavanje i odjednom, na 198 otkucaja, srce mi je stalo – prisjeća se.
Iako su bile u pitanju tisućinke sekunde, za Mauricija je taj trenutak trajao “tisućama godina”. A onda je došlo pokajanje : “Majka me odgajala u vjeri i tog trenutka sam počeo tražiti oprost od ‘malog Boga’, kako ga je ona zvala.”
Samo dva tjedna nakon toga, Mauricio je doživio ono što će biti njegovo posljednje predoziranje. Već u bolnici liječnici su pozvali njegovu obitelj da se uđu pozdraviti se sa sinom. Tada ga je majka upitala koje su mu posljednje želje .
” Zdravo Marijo …”, uspio je odgovoriti u agoniji. I njegova je majka počela moliti “kao što je nikad prije nisam vidio da moli”.
I tu se sve promijenilo, izvborio se, preživio je.
Idući korak je bio otvoreni razgovor s ocem. Mauricio se otvorio svom ocu i podsjetio ga na duboku ranu koju je izazvao komentar koji je rekao u bazenu. Nikada ne bih zamislio odgovor.
“Savršeno se sjećam tog dana. A znaš li zašto sam ti rekao? Zato što si ti jedini u obitelji koji je obrezan. Bila je to tatina šala “, odgovorio je.
Prvo “Volim te” od oca, sa 36 godina
Zaprepašten, slušao je kako njegov otac govori o svojim ozbiljnim ranama iz djetinjstva kao žrtva siromaštva i nasilja vlastitog oca, Mauriciova djeda. Taj dan pamti kao najsretniji u svom životu: “Kleknuo sam na koljena i zamolio ga za oprost. Shvatio sam da ne mogu zahtijevati ono što ni on nije dobio. Najsretniji dan u mom životu bio je kada mi je otac rekao: “Volim te” prvi put, kada sam imao 36 godina.
Nakon tog razgovora Mauricio je oslobođen homosekaualizma i svih ovisnosti.
Postao je Mauricio žrtva kontinuiranih medijskih napada koji se fokusiraju na novu osobu koja je rođena tog dana, koja je čak promijenila ime iz Mauricio u Franco Clark nakon što je napustio svoju homoseksualnost.
Egzorcizam za “slijeđenje puta svjetla”
Kako je rekao za TV Notas, čak se podvrgnuo i egzorcizmu kako bi se oslobodio posljedica užasa kojima je služio tijekom svoje prošlosti: “Moja me nova duhovna obitelj odgojila radom na egzorcizmu, molitvama za oslobađanje. U svojoj prošlosti služio sam raznim demonima, a kad hoćete da slijedite put svjetla, ne puštaju vas tako lako. Nije kao u filmovima, ali je vrlo snažno; vidite đavla ispred sebe; u duhovnoj ste borbi.”
Danas Mauricio svoj nestanak s ekrana smatra uspjehom i blagoslovom. Kaže da se svaki dan moli da se više preda Bogu i da nestane njegov ponos i sve ono što ga udaljava od vjere. Istinski uspjeh, kaže, “sastoji se u odricanju od sebe. Jedino što sam sposoban moliti Gospodina je oproštenje”, jer zna da ako je živ “to je milošću Božjom, ali i majčinom, koja se nikad nije umorila moliti za mene”.
Nakon života odvojen od vjere ili protiv nje, na pitanje gdje radi, odlučno odgovara da je to u njegovoj Crkvi, u župi u službi vjere.
