Danas slavimo blaženu Ozanu Kotorsku, dominikansku mističarku iz Boke Kotorske, „zaljeva hrvatskih svetaca“.
Buduća blaženica, krsnim imenom Kata Kosić, rođena je 1493. u brdima iznad Kotora, u obitelji pravoslavne vjeroispovijesti.
U ranom djetinjstvu bila je pastiricica i mnogo je molila a već tada je kao dijete imala imala viđenja Djeteta Isusa koja su je potaknula na savršeniji kršćanski život. U kasnijoj dobi i vizije Raspetog Isusa!
Godine 1507. došla je u Kotor i potom radila kao služavka u plemićkoj obitelji Buća, gdje je primila temeljitu vjersku poduku.
Slušajući na Veliki petak u katedrali propovijed o muci Kristovoj, odlučila je provoditi pokornički život kao rekluza (zazidana djevica) pa se, dopuštenjem kotorskoga biskupa Tripuna Bisnatija, 1514. nastanila u ćeliji uz crkvicu sv. Bartula i postala dominikanska trećoredica.
Tom je prigodom uzela ime Ozana u čast dominikanki bl. Ozani iz Mantove.
Nakon što joj je ćelija oštećena u potresu, 1521. preselila se u drugu uz crkvu sv. Pavla, koja je pripadala samostanu klauzurnih sestara dominikanki. Ondje se oko Ozane okupilo nekoliko uglavnom plemićkih djevojaka, kojima je general Dominikanskoga reda 1547. dopustio nositi bijeli škapular i uživati povlastice inače rezervirane za klauzurne dominikanke. Kako je njezino ime pogreškom bilo ispušteno iz toga dokumenta, generalni vikar Reda Stjepan Usodimare 1. svibnja 1548. i Ozani je podijelio istu povlasticu.
Ozana je osobito štovala muku Kristovu i bila pobožna prema dušama u čistilištu, imala je mistična viđenja i dar proroštva, bavila se izradom crkvenoga ruha, a uzdržavala se prinosima vjernika
Sugrađani svih slojeva preporučivali su joj se u molitve, nazivali su je učiteljicom mistike i trubljom Duha Svetoga jer je mnogima dijelila korisne savjete te djevicom miriteljicom i anđelom mira zbog posredovanja među zavađenim stranama.
Najstariji životopisci spominju brojna čudesa koja su se dogodila po njezinim molitvama, među kojima i obranu Kotora od turske flote pod zapovjedništvom admirala Hajrudina Barbarose u kolovozu 1539.
Preminula je 27. travnja 1565. Smatrajući je sveticom, vjernici su joj nakon smrti iskazivali štovanje, pa su je gradske vlasti 1665. uvrstile među nebeske zaštitnike Kotora, a 1685. uputile su molbu Svetoj Stolici da ju se proglasi blaženom te je u tu svrhu bio pokrenut kanonski postupak.
Na poticaj o. Anđela Marije Miškova postupak je ponovno proveden u Kotoru od 1905. do 1907. Sveta kongregacija za obrede je 20. prosinca 1927. potvrdila njezino štovanje od pamtivijeka, što je papa Pio XI. sljedećega dana odobrio.
Time je Ozana beatificirana te je postala prva hrvatska blaženica. Kako je štuju i pravoslavci, koji također rado dolaze moliti na njezin grob, Ozanino je štovanje poprimilo ekumenski značaj.
Njezino je tijelo neraspadnuto a danas se čuva u zbornoj crkvi sv. Marije u Kotora. Od njezina pogreba do danas doživjelo je ukupno šesnaest prijenosa, ne računajući nekoliko presvlačenja tijela koje je potom bilo vraćeno u isti sarkofag i na isto mjesto.
Neki od tih prijenosa podrazumijevali su premještanje tijela na drugo mjesto u istoj crkvi, u drugu crkvu, ili čak u drugi grad i državu. Pojedini prijenosi poznati su tek posredno, o nekima su se sačuvali oskudni podaci, dok za pojedine prijenose i rekognicije posmrtnih ostataka postoje službeni zapisnici te pisana sjećanja sudionika i očevidaca, pišu dominikaknke.org
Molitva bl. Ozani za posebnu milost
S velikim se pouzdanjem utječem tebi, blažena Ozano, koja si još za života spremno pritekla u pomoć svima koji su se k tebi utjecali. Izmoli mi nebesku pomoć u ovoj mojoj potrebi (…) da mogu zajedno s tobom zahvaljivati Bogu i slaviti ga u sve dane svojega života. Po Kristu Gospodinu našemu
