Bilo je vruće ljetno poslijepodne 2012. Mladi novinar
Pablo Rioja bio je u Međugorju okružen s 50.000 ljudi kada je čuo čudne krike. “Došao sam do ovdje. Želim to vidjeti’, pomislio je dok je ustao i krenuo prema vriscima.
Konačno je mladi novinar na nekoliko metara od sebe imao ono što je tražio tisućama kilometara od svog doma.
Kada je vidio mladu ženu koja nema ni 13 godina u transu i s praznim očima znao je da njezina stvarnost daleko nadmašuje fikciju. Pokraj nje je bio dječak od oko 16 godina, koji je vrištao glasom koji nije bio ni zvijerski, ni ljudski, ni mrtvi jezik, već tajnovit, oslobađajući se od 4 osobe koje su ga jedva pokušavale zadržati. Konačno, treća djevojka puzala je po tlu, vijugajući, u nečemu što je izgledalo kao demonski razgovor između opsjednutih ljudi.
Kad se vratio onoj koja će kasnije postati njegova supruga Marta, bio je blijed, šokiran i znojio se, ne shvaćajući kako ono što je toliko istraživao u knjigama, filmovima i intervjuima može biti toliko šokantno licem u lice, na punoj dnevnoj svjetlosti. “Vidio sam i ne želim ga više vidjeti”, rekao je Bogu u molitvi.
Rioja priznaje da mu je to putovanje u selo ukazanja zauvijek promijenilo život. O tome sada svjedoči u razgovorima diljem Španjolske, a objavio je i knjigu o Međugorju.
Je li Međugorje promijenilo vašu viziju vjere?
Međugorje je bilo a prije i poslije u mom životu, otkrio sam milosrdnog Boga koji me volio takvog kakav jesam, s mojim grijesima, sumnjama, strahovima, kompleksima… Ništa nije prezirao u tom Pablovom čoporu punom rana, nekih vrlo dubokih. I prije sam iskusio njegovu ljubav, ali ne u toj dimenziji potpunog oprosta. Djevica je bila ta koja me dovela do te nove stvarnosti, zato vjerujem da se ona tamo manifestira već više od četrdeset godina.
Kako je počelo vaše zanimanje za ono što se događa tamo?
Godine 2012. proučavao sam Novísimos i zanimala me tema opsjednutosti demonima. Rekli su mi da u Međugorju ima sumnjivih slučajeva i htio sam to provjeriti.
A jedanaest godina kasnije objavili ste knjigu ‘Objetivo Međugorje’. Kako dolazite do toga?
Nakon mog prvog putovanja uslijedila su još dva 2013. i 2015. Moja prva namjera bila je vidjeti slučajeve opsjednutosti i vidio sam ih. Osjetio sam ono što nazivaju mirisom ruža, plesom sunca i drugim pojavama, bio sam na ukazanjima, čuo potresna svjedočanstva obraćenja.. … ali, iznad svega, razmišljao sam o opipljivim činjenicama. Vidio sam svećenike kako ispovijedaju 24 sata dnevno, osjetio sam najapsolutnije poštovanje prema svemu svetom. Zapisivao sam to i još mnogo toga dok nisam osjetio da trebam to skupiti u knjigu kao zahvalu Bogu i Djevici za tolike darove.
Demon jednom rečenicom prokazao Međugorje: Reakcija na kamen s Podbrda iznenadila i svećenika
Što vam je najviše privuklo pažnju?
To nije nadnaravni zabavni park. To je mjesto mira, apsolutnog poštivanja svetinje, obraćenja, povratka kršćanskim korijenima, iako sam vidio i stvari koje bi se mogle klasificirati kao izvanredne.
Kažete da nikada niste vidjeli toliko poštovanje prema svetome kao tamo. Mislite li da je svijetu danas potrebno to poštovanje?
Postoji nekoliko svećenika, posebno egzorcista, koji su me upozorili da ono što bi nas stvarno trebalo plašiti nisu izvanredna djela [vraga], nego obična. I tu nastaje iskušenje. To utječe na sve nas, vjerujemo li u Boga ili ne. Glavna poruka Gospe u Međugorju uvijek je ista; “usmjeri svoj pogled na Boga”. Svijet se danas, općenito govoreći, sve više odlučuje vršiti svoju volju, a to za sobom povlači patnju i usamljenost.
Što mislite da je glavna pouka Međugorja današnjem svijetu?
Ako me nešto zadivilo, to je bilo to što sam vidio da evanđelja nisu mrtve riječi, već da su više živa nego ikada. Ako ih svakodnevno čitate vidjet ćete kako je Isus hranio gladne, liječio bolesti i izgonio demone. Vidio sam svećenike koji rade isto i ne čini mi se čudnim jer imaju Kristove pomazane ruke. Za mene Međugorje nije cilj nego sredstvo, jedan od mnogih plovaka koje Bog baca u svijet koji sve više tone u vlastitu sebičnost.
Pojavila se Gospa Žalosna u Međugorju i poslala ‘uznemirujuću’ poruku: ‘Plačem dok gledam što radiš’
Kako je bilo upoznati opsjednute ljude?
Vrlo neugodno i šokantno jer troje koje sam vidio bili su mladi ljudi koji nisu imali više od petnaest godina. Navodno se ovi slučajevi događaju na svim mjestima gdje postoji jaka prisutnost Bogorodice.
Smatrate li da se o vragu previše govori na velikom platnu ili premalo u svakodnevnom životu?
Ne znam, nisam stručnjak za tu temu. Otac Juan José Gallego Salvadores, godinama egzorcist u biskupiji Barcelone, priznao mi je da su filmovi poput ‘Egzorcista’ ili ‘Obreda’ pomogli da ovaj lik Crkve ponovno postane relevantan. Također da mnogi svećenici danas ne vjeruju u đavla. Mislim da je dobro neprijatelja imati na umu, ne pridavati mu pretjeranu važnost, nego govoriti bez oklijevanja i kompleksa, kao podsjetnik da on traži našu propast.
Govorite o New Ageu i, konkretno, Reikiju. Ima li mnogo slučajeva ljudi koji su time pogođeni u Međugorju?
U knjizi prikupljam šokantna svjedočanstva o tome što Reiki može proizvesti. Svi egzorcisti koje sam imao sreću upoznati inzistiraju na tome da su to jedna od glavnih ulaznih vrata kojima se služi đavao. Možda postoji potreba za više pedagogije Crkve o tim pitanjima. Sestra Vicky, peruanska časna sestra koja je živjela u Međugorju – u međuvremenu je preminula – predavala je predavanja o New Ageu i njegovim opasnostima u svjetlu biblijskih spisa. Imao sam ogromnu sreću da je upoznam. Zato kažem da je Međugorje izvor neprestanih milosti.
Bila je opsjednuta, radila s demonima, a danas radi u Vatikanu: ‘Ja sam dokaz da je Bog svemoguć’
Nakon pripovijedanja i gledanja posjeda licem u lice, biste li rekli da je demon koncept ili nešto više?
Ako su slučajevi koje sam vidio bili lažni, zaslužuju Oscara za svoju interpretaciju. U knjizi prikupljam druga osobna iskustva s đavlom koja me pozivaju da kažem da je on stvaran, a ne koncept. Prije Međugorskog cilja želio sam napisati knjigu o toj neobičnoj moći koju ponekad ima princ laži. Toliko sam se udubio u istraživanje određenih stvari da sam se malo uplašio. Čitatelj će vidjeti da svoje iskustvo iznosim bez ograničenja, ali uvijek sve ispitujući i ne pokušavajući ih uvjeriti.
U knjizi spominjete da hodočasnik osjeća ‘nadnaravni mir.’ Možete li to opisati?
To je jedan od najvećih darova koje Djevica daje onima koji putuju u Međugorje. To je kao da ste bili s Isusom Kristom unutar odlomka preobraženja, kada ga je Petar zamolio da napravi tri šatora. Proputovao sam pola svijeta, od Australije do Izraela, prolazeći kroz Kanadu, Sjedinjene Države, Meksiko i Kolumbiju. Imao sam trenutke velikog mira, ali nikad kao u Međugorju. Ostao bih živjeti tamo zauvijek. Osjećate razinu oprosta, povezani s božanskim… i teško se vratiti u stvarnost.
Što biste poručili klevetnicima Međugorja?
Kad bi vam sada rekli da će neki Isus iz Nazareta proći kroz vaš grad, ne biste li izašli i zamolili ga za neku posebnu milost, makar samo za ono što ste čuli da čini? Ja, sebičan, ne bih ni sekunde oklijevao otrčati da ga vidim. Pozivam sve klevetnike Međugorja da se iz prve ruke uvjere je li istina ono što govore o tom mjestu. Najgore što im se može dogoditi je da posjete impresivan dio Bosne i Hercegovine.
Što mislite, koji razlozi omogućuju da se s službenim oprezom razmatra priznanje Međugorja?
Crkva je mudra i razborita. Još se nije oglasila jer dok se fenomen još traje, ne može suditi. Ali znam da ga papa Franjo podržava. On je bio taj koji je odobrio službena hodočašća sa svećenicima i koji je, između ostalog, poslao apostolskog vizitatora.
Ali što ako to nije istina?
Samo će vrijeme pokazati jesu li bile istinite, postoji li deset velikih tajni koje će uskoro biti otkrivene svijetu ili je, naprotiv, riječ o prijevari. Imam kolege koji su išli demantirati fenomen i danas promijenjenih života. Događaju se duboke promjene u životima mnogih ljudi nakon povratka iz Međugorja, zvanja, ozdravljenja, zovu ga ispovjedaonica svijeta. Zamislite da se dokaže da je to bila prijevara: blažena prijevara koja je od 1981. do danas urodila toliko dobrim plodovima.
Kažete da vam je Međugorje promijenilo život. Kako i kako vam je to pomoglo?
Otvorilo mi je um do točke za koju nisam ni slutio, natjeralo me da više poštujem Crkvu, da shvatim da slučajnosti ne postoje, da čak i u najgorim patnjama mog života Bog se pojavljuje.
‘Sotona stoji iza svega, slušajte Gospu’ Moćno svjedočanstvo časne iz Pariza koja živi u Međugorju
