Samo 30 sekundi. To je bilo sve što je trebalo da Bog pokaže Christopheru Kralki njegov pravi poziv: svećenstvo.
Taj se mladi Poljak potpuno povukao iz Crkve. Dugi niz godina nije prekoračio prag nijednog vjerskog objekta, uvjeren da je Crkva nazadna institucija i nema veze s modernim svjetonazorom.
Sve do dana kada se sve promijenilo. I to tijekom putovanja pape Ivana Pavla II u Poljsku u kolovozu 2002.
Tog dana, prvog dana papinog posjeta, Christopher je bio uzrujan. Pitao se kako će preživjeti ovaj događaj koji su popratili svi mediji u zemlji. Naravno, za razliku od većine svojih sunarodnjaka, nije imao namjeru gledati televizijske prijenose.
“Nisam htio upaliti televiziju, ali tog sam dana osjetio nevjerojatan unutarnji pritisak: pritisak da slušam Papine riječi.
Tema njegova hodočašća bila je rečenica iz Biblije: ‘Bog je bogat milosrđem’ (Ef 2,4).
Sveti je Otac objasnio da je Isus umro za sve ljude. Toliko su me dirnule riječi tog gospodina da nisam mogao ustati sa stolca”, ispričao je Aleteii čovjek koji će nekoliko godina kasnije postati svećenik.
Kad je počeo čuti riječi Ivana Pavla II., Christopher se osjećao kao da je u nekoj vrsti ekstaze.
A kad su ga roditelji zamolili da im pomogne oko uređenja vrta, on je to odbio rekavši da ne može od ekrana jer se viđa s Papom.
“Mislili su da je to izgovor da im ne pomognem! Ali imao sam iskustvo Boga, njegove ljubavi i prihvaćanja. U tom sam trenutku osjetio radost, slobodu i ogroman mir. Sada znam da je to bio Duh Sveti”, prisjeća se.
Unutarnji glas šapnuo mu je da će dobiti poseban dar. “Kad sam rekao Gospodinu da biram njega, gotovo odmah sam čuo njegov odgovor u svom srcu: ‘Postani svećenik’”, kaže.
30 sekundi
Christopher priznaje da je, nakon što je taj trenutak prošao, preispitao svoju stvarnost.
“Nakon što sam prestao slušati Papu, imao sam trenutak sumnje. U tom sam trenutku rekao ‘ne!’ Nisam se mogao zamisliti kao svećenik.
Bio sam savršen primjer antiklerikalne osobe. Meni su svećenici djelovali kao inferiorni ljudi. Ljudski gledano, stvarno sam mislio da je to najgora opcija.
Ali interno, nije trebalo dugo da se iskustvo produbi. S radošću i olakšanjem prepoznao sam put koji mi je Bog pripremio i da će upravo taj put omogućiti moje ozdravljenje i učiniti me sretnim”, objasnio je.
Zato je Christopher nakon 30-ak sekundi konačno rekao “da” Bogu.
“Bila je to brza računica. Shvatio sam da ću ili voditi život kakav sam do tada živio, dakle ogrezao u grijehu, ili ću izabrati život u svjetlu, kao svećenik.
I to nije bila odluka između ‘više’ ili ‘manje’ dobrih načina. Ne, bio je to izbor između života i smrti”, priznaje Christopher, koji je palotinski svećenik od 2009. godine.
Evangelizacija mladih
Prije se život vlč. Christopher se sastojao od “pretvaranja, pokazivanja svoje najbolje strane, što je značilo stalno navlačenje maski”.
Ali Bog je – kaže on – uspio “probiti svu tu laž. … Ne sumnjam da me On nastavlja promatrati i voditi. On je tu, brine se za mene, nadahnjuje me u mojoj istinskoj strasti: evangelizirati mlade”.
Trenutačno svećenik vrši svoju službu u školi nove evangelizacije koju su stvorili palotinci. Vodi duhovne vježbe mladih.
„Nastojim pokazati mladima tko je Isus, što je učinio za nas i kako nas može osloboditi od grijeha i slabosti.
Objašnjavam što se događa osobi koja prihvati Isusa u svom životu. Također vam kažem da nije ljudski moguće nadvladati zlo bez Boga. Na kraju ih pitam žele li da ih Isus oslobodi od grijeha, odnosno od onoga što ne mogu podnijeti.
Na njima je odluka žele li predati svoj život Isusu, žele li da on bude njihov Spasitelj”, objašnjava vlč. Christopher.
Zaključuje kako bi bilo dobro da ti mladi znaju da Crkva ima blago u Isusovoj osobi, koji je odgovor na naše patnje i poteškoće.
