Svake godine ljudi iz cijelog svijeta posjećuju kapelu Notre-Dame de la Medaille Miraculeuse u Parizu, Francuska. Hodočasnici tamo hrle jer znaju kako je to posebno mjesto. Tamo se 27. studenoga 1830. Blažena Majka ukazala svetoj Katarini Laboure i milostivo joj dala čudotvornu medaljicu, kako bi je mogla podijeliti sa svijetom.
Iako 27. studenoga 1830. nije bio prvi put da se Majka našega Gospodina ukazala svetoj Katarini Laboure – koja je tada bila mlada redovnica – bio je to datum kada je očitovala savršenu viziju kako bi čudotvorna medaljica trebala izgledati. Ponizna svetica vidjela je Blaženu Majku kako stoji na kugli zemaljskoj i nogama gnječi zmiju. Gospine su ruke bile otvorene, a blistave zrake svjetla sijale su iz prstenja optočenih draguljima na njima. Ubrzo se oko Majke stvorio oval, a zlatni natpis je glasio: “O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”.
Vizija se zatim zarotirala, tako da je mlada časna sestra mogla vidjeti kako bi trebala izgledati poleđina medalje. U tom dijelu ukazanja bilo je slovo “M” ispod križa. Ispod M su bila i dva srca. Jedno je bilo okrunjeno trnjem, a drugo je bilo probodeno mačem.
O zrakama svjetla koje su tekle iz njezinih ruku, Blažena je Majka rekla mladoj redovnici da su to milosti koje je izlijevala na one koji su ih od nje tražili. Mlada časna sestra također je čula Mariju kako govori: „Daj izraditi medaljicu prema ovom modelu. Na one koji je nose s povjerenjem, izlit ću obilje milosti.”
Uz dopuštenje Katoličke crkve, prve medaljice izrađene su i podijeljene u Parizu 1832. Iako je izvorno bila poznata kao Medaljica Bezgrješnog začeća, a ubrzo se povezivala s toliko čuda i blagoslova, da je postala poznata kao Čudotvorna Medalja.
I mnogi kršćani koji i danas nose medaljicu ijoš uvijek doživljavaju blagoslove i čuda puna milosti. Među najpoznatijim čudesima o kojem je brujao svijet je obraćenje velikog, poznatog neprijatelja Katoličke Crkve, Židova Alphonsea Ratisbonnea, koje se zbilo 20. siječnja 1842., a koji je primivši medaljicu doživio silno, trenutno obraćenje koje uzdramlo tadašnji svijet do te mjere da se i danas 150 godina nakon te epizode ljudi smrznu čitajući njegovo svjedočanstvo.
Ovdje smo nabrojali još osam čuda čudotvorne medaljice:
Obraćenje sotoniste
Zachary King, bivši je sotonist koji je 26 godina proveo u sotonizmu te dospio do toga da je postao jedan od najmoćnijih magova u svijetu, ujedno i ‘veliki mag družbe Bilderberg koja okuplja najmoćnije ljude svijeta’. Njegovo svjedočanstvo je potresno i javno dostupno.
Kao žrtva seksualnog nasilja u ranoj mladosti, okultno ga je počelo zanimati još prije navršene desete godine da bi sa trinaest u sotonističkoj skupini stupio u pakt sa đavlom, te se predao njegovu vodstvu, potpuno. Do petnaeste godine, kako svjedoči, prekršio je sve Božje zapovijedi uključujući i ubojstvo i to preko rituala abortusa koje su u kasnim satima sotonisti radili u u klinikama za abortuse. Napredovao je u svijetu sotonizma jako brzo, a u njemu je proveo više od dva desetljeća i u to vrijeme, kako svjedoči, asistirao je 146 ritualnih abortusa.
Njegovo obraćenje i iskrena ispovijest potresa svijet. Riječ o čovjeku koji danas raskrinkava sve zastrašujuće stvarnosti sotonizma, od zlostavljanja, mučenja, iskorištavanja djece do raskrinkavanja obreda, duhovnih napada na ljude, crkve, posebno Katoličku crkvu, ali i takozvane družbe Bilderberg kojoj je s vremenom postao mag.
Do obraćenja je došlo tako da je u njegovu prodavaonicu okutlnih predmeta došla žena koja mu je u ruku, ničim izazvana stavila čudotvornu Gospinu medaljicu, te mu rekla: “Majka te poziva u svoju vojsku. Dodala je da je ona ‘moćnija od bilo koga’, što je izazvalo njegov ego, jednog od najmoćniih magova na svijetu. Samo kako bi bacio medaljicu i ismijao ženu, primio je čudotvornu medaljicu u ruke, nakon čega je nestao čitav opipljivi svijet oko njega, a on se našao pred licem Milosrdnog Gospodina, Isusa. Dogodilo se trenutno snažno oslobođenje po Milosrdnom Isusu i od tog trenutka Zachary služi Boga i raznosi svijetu istinu.
Čuda u smrtnoj kazni
Jedno od najnevjerojatnijih čuda s čudesnom medaljom započelo je u zatvoru u Mississippiju 1943. Dvadesetogodišnji Claude Newman – koji je čekao smrtnu kaznu jer je ustrijelio zlostavljača svoje bake – upitao je svog suzatvorenika što nosi oko vrata. Zatvorenik je bacio medalju na tlo i rekao Claudeu da je može dobiti. Ubrzo nakon što je mladić stavio medalju oko vlastitog vrata, Blažena Majka – koju je Claude opisao kao najljepšu ženu koju je Bog ikada stvorio – ukazala mu se i rekla mu da ako želi biti njezin sin, neka pozove svećenika. Odmah je to učinio.
Zajedno s još četiri zatvorenika koje je nadahnuo, Claude se pripremao za krštenje. Kad je sa svećenikom i ostalim muškarcima podijelio uvid u duboko oproštenje koje se nalazi u ispovijedi, svećenik je bio iznenađen što je Blažena Majka ponovno posjetila Claudea. Kako bi dokazao da govori istinu, podsjetio je svećenika na zavjet koji je dao Blaženoj Majci iz 1940. da će sagraditi crkvu njoj u čast ako preživi životnu opasnost. Dok je svećenik kasnije ispunio taj zavjet, Claude je kršten četiri dana prije nego što je trebao biti pogubljen 1944. Budući da je mladić bio toliko sretan što ide u raj, njegov posljednji zahtjev bio je da priredi zabavu.
Kad je dobio dvotjednu odgodu pogubljenja, Claude je bio izvan sebe. Kako bi ga utješio, svećenik mu je predložio da moli za obraćenje zatvorenika koji je mrzio Claudea i Boga svim srcem. Poslušao je svećenikov savjet. A dva tjedna kasnije, Claude je mnoge zaprepastio oduševljenjem dok je sjedio na električnoj stolici. Kasnije, kada je zatvorenik za kojeg se molio bio na istoj stolici, zatvorenikov bijes odjednom se pretvorio u strah, te je pozvao svećenika. Zajedno su mu se ukazali Blažena Majka i Claude i pokazali mu viziju pakla. Vratio se svojoj vjeri i bio razriješen svojih grijeha prije nego što je pogubljen.
Udovičino čudo
Godine 1834., samo dvije godine nakon što su prvi primjerci čudotvorne medaljice napravljeni i podijeljeni u Parizu, vijest o medaljici obišla je Francusku. Jedna osoba koja je čula za to bila je 70-godišnja siromašna udovica koja je ušla u starački dom u Saint-Mauru nakon užasnog pada u kolovozu 1833. Ne samo da je morala vući lijevu nogu, trebala joj je pomoć da hoda, i teško je sjedila i ponovno ustajala. Kada je u siječnju 1834. čula za medalju, zatražila je jednu i bila je ispunjena nadom.
Čim ju je primila, u ožujku te godine, otišla je na ispovijed. Sljedećeg dana – a to je bio prvi petak u mjesecu – primila je svetu euharistiju i počela moliti devetnicu Presvetom Srcu Isusovu i Marijinu. Također je častila medalju koju je nosila oko vrata 20 puta dnevno. Odjednom se oslobodila svoje boli sedmog dana devetnice. Svi u staračkom domu bili su šokirani kada je počela hodati bez pomoći. Nakon što je primila čudesni lijek, čak se mogla popeti stepenicama i kleknuti.
Čudo oporavka
Do 1836. vijest o medalji proširila se Europom. U siječnju te godine, svećenik u Italiji potajno je stavio medaljicu u jastuk 27-godišnjaka koji je postao ravnodušan prema svojoj vjeri. Iako je umirao od upale pluća, nije se htio odvratiti od grijeha i vratiti svojoj vjeri i obitelji. Budući da ga svećenik i kapelan nisu uspjeli uvjeriti da to učini, svećenik se nadao da će se vratiti nakon što je mladiću dao vremena da razmisli o onome što su rekli.
Prije nego što se svećenik vratio, mladić se pomirio s majkom i zamolio je da pozove svećenika, jer želi odbaciti grijehe svoje prošlosti i vratiti se svojoj vjeri. Kad mu je svećenik pokazao medaljicu i dao mu je, mladić je počeo pobožno ljubiti medaljicu. S kajanjem je priznao svoje grijehe i primio odrješenje, a primio je i posljednji obred. No, na opće iznenađenje, počeo se osjećati bolje i potpuno se oporavio u roku od nekoliko dana. Medaljicu je čuvao i često je ljubio s velikom pobožnošću i zahvalnošću Bogu i Blaženoj Majci.
Čudo vida
Kasnije te godine, u lipnju 1836., u Belgiji se dogodilo čudo. Rosalie Ducas, djevojčica koja je bila zdravo dijete, iznenada je izgubila vid 9. studenog 1835. u dobi od četiri i pol godine. Gubitak vida bilo je toliko traumatično iskustvo da je dijete bilo uznemireno dan i noć. Uvidjevši da je djetetu potrebna pomoć odozgo, župnik Jodoigne-la-Soveraine dao je djevojčicinoj majci čudotvornu medaljicu.
Dana 11. lipnja 1836. žena je svojoj kćeri stavila medaljicu oko vrata, a ona je počela moliti devetnicu. U roku od šest sati od stavljanja medalje oko djetetova vrata, djevojčica se prestala žaliti na bolove. Zatim, četvrtog ili petog dana devetnice, Rosalie je otvorila oči. Roditelji su bili toliko puni nade da su još više molili. Na veliko veselje Rozalije, njezinih roditelja i svećenika, djetetu se vratio vid i oslobodilo se boli deveti dan devetnice.
Čudo uma
Do kraja 1837. ljudi diljem svijeta doznali su za čudotvornu medaljicu.
Otprilike u to vrijeme jedna je žena u Kini primila čudo.
Njemu je svjedočio sveti John Gabriel Perboyre, sveti svećenik koji je bio u misiji u Ho-Nanu.
Svecu – koji je kasnije bio zatvoren, mučen oko godinu dana i ubijen 1840. godine zbog svoje kršćanske vjere – drugi su kršćanim koji su živjeli u Ho-Nanu rekli za ovu ženu.
Svećeniku su rekli da silno želi da on čuje njezinu ispovijed, iako je bila psihički jako bolesna i izvan sebe, već oko osam mjeseci. Iako joj je bilo gotovo nemoguće suvislo se ispovjediti, on ju je suosjećajno pristao saslušati. Iako nije znala što je to, svetac joj je dao čudotvornu medaljicu, kako bi bila pod zaštitom Blažene Majke. Samo četiri ili pet dana kasnije, bio je zadivljen ozdravljenjem koje se dogodilo. Njezinu duševnu patnju i tjeskobu zamijenili su mir, zdrav razum i radost.
Čudo i sladoled
Unatoč čudima povezanim s medaljom, ima i onih koji ne vjeruju u medaljicu. Svećenik otac John A. Hardon, isusovac, bio je jedan od tih ljudi. Nedugo nakon što je zaređen, vincencijski svećenik potaknuo je njega i druge da promoviraju Čudotvornu medaljicu, jer Blažena Majka doista čini čuda preko nje. Iako je otac Hardon naručio besplatnu brošuru o tome kako blagosloviti medaljice i upisati ljude u Bratovštinu čudotvorne medaljice, nije ništa učinio po tom pitanju.
Ali kasnije, 1948. godine, kada je američki svećenik naišao na desetogodišnjeg dječaka koji je bio u komi nakon nesreće na sanjkama, odlučio je vidjeti hoće li to pomoći. Stavio je dječaku medaljicu oko vrata. Iako je dječaku dijagnosticirano neoperabilno trajno oštećenje mozga, svećenik je pročitao molitvu koja je dječaka upisala u Bratovštinu čudotvorne medaljice. Čim je završio molitvu, dječak je otvorio oči i zatražio od majke sladoled. Bio je to prvi put da je progovorio u gotovo dva tjedna. Nove rendgenske snimke pokazale su da je oštećenje mozga nestalo, a dječak je pušten iz bolnice nakon otprilike tri dana. Poput dječaka i njegove obitelji, svećenikov život i njegova vjera u medalju zauvijek su se promijenili.
Čudo dizala
U 1950-ima, u tadašnjoj komunističkoj zemlji Čehoslovačkoj, jedan je tinejdžer primio Čudotvornu medaljicu od ilegalnog sjemeništarca. Iako su vjerska uvjerenja bila osuđivana od režima, dječak je odlučio nositi svoju medalju oko vrata dok je jednog ljeta radio na gradilištu. Kad mu je nadređeni rekao da je skine, nastavio ju je nositi.
Sljedećeg je dana upao u rupu u kojoj se nalazio motor – s pokretnim kotačima, zupčanicima i remenima – nesofisticiranog dizala koje je građevinskim radnicima omogućavalo transport materijala na gornje katove stambene zgrade koja se gradila. Suradnici su ga izvukli i spustili na tlo. No, na njihovo iznenađenje, ostao je neozlijeđen. Mogao je ustati i nastaviti s radom. I žarko je vjerovao da ga je zaštita Blažene Majke, primljena preko medalje, ono što ga je zaštitilo od gotovo sigurne smrti u tom trenutku.
