Kad prolazite ispred Gospine slike, morate reći: „Pozdravljam te, o Marijo! Pozdravite Isusa u moje ime”, rekao je Padre Pio.
O Padre Piu i njegovom odnosu s Majkom, Djevicom Marijom puno smo pisali, ali sad donosimo njegove riječi o mjesecu koji upravo živimo s nadm da ćete ovih dana doista poželjeti biti potpuno u Njezinom Srcu, baš poput njega.
S radosnim iščekivanjem čekao je svibanj. Sviđali su mu se južnotalijanski znakovi ljeta, sve duži i duži dani i cvijeće koje je godilo očima u samostanskom vrtu. Volio je bukete ispod Marijina lika, tvrdio je da se priroda sama slaže u buket za nju u mjesecu posvećenom njoj.
Sljedećih nekoliko godina, u svibnju su se zbili događaji koji su zauvijek ušli u kalendar njegova života. Posveta bolnice Kuće za olakšanje patnje u San Giovanni Rotondu – 5. svibnja, beatifikacija – 2. svibnja. Ali iznad svega, njegov rođendan pao je na ovaj mjesec. Budući svetac rođen je u Pietrelcini 25. svibnja 1887. godine.
Njegovu ljubav prema Mariji teško je usporediti s iskustvima drugih svetaca koji je ljube. Padre Pio je stalno bio s njom. Priča se da su ga jednom dvojica subraće u šali, uz lagani podsmijeh, upitala: “Oče, recite nam istinu, je li Majka Božja sada u vašoj sobi?” On ih je iznenađeno pogledao i odmah uz osmijeh odgovorio: “Trebali biste drugačije postaviti pitanje i pitati je li ona ikada izašla iz moje sobe!”.
Njegovo svibanjsko pismo vrijedi citirati u cijelosti. Ovo je dobar način za razumijevanje odnosa između redovnika i Isusove Majke. Bilo je u njoj nježnosti, poniznosti, ali prije svega velikog povjerenja. Onakvo kakvo dijete daruje najdražoj majci.
“Oh, kako je lijep svibanj! Ovo je najljepši mjesec u godini! Da, dragi Oče, kako divno ovaj mjesec naviješta slatkoću i ljepotu Marijinu.
„Kad pomislim na bezbrojna dobročinstva primljena od ove mile Majke, stidim se samog sebe, jer nisam dovoljno ljubezno gledao u njezino srce i u njezine ruke, koje su mi toliko dobročinstava davale takvom dobrotom. Ali ono što me jako muči je stalno vrijeđanje Nje, koje sam platio za nježnu brigu naše Majke. Koliko sam puta ovoj Majci povjeravao bolne tjeskobe svoga uzrujanog srca!
A koliko me često tješila! Ali kakva je bila moja zahvalnost?… U mojim najvećim patnjama činilo mi se da više nemam majke na zemlji, nego vrlo milosrdne Majke na nebu. Međutim, mnogo puta, kada je moje srce bilo mirno, zaboravio sam gotovo sve. Čak sam zaboravio svoju dužnost zahvalnosti ovoj blaženoj Nebeskoj Majci! Svibanj je za mene mjesec milosti…” – napisao je u pismu svom duhovnom upravitelju.
Zašto Marija?
Bio je s njom jer je ona cijelo vrijeme s Isusom. Marija ne mijenja svoje mjesto, ona je s Bogom. Ako želiš ostati s Isusom, najbolje je ostati s Marijom. Marijanstvo Padre Pija bilo je promatranje Isusa u njezinu naručju, neprestano zureći u njezinu nježnu prisutnost s njezinim Sinom.
“Jadna me majka jako voli! Ponovno sam to izjavio početkom ovog divnog mjeseca. S kakvom me velikom pažnjom jutros pratila do oltara. Činilo mi se da ne misli ni na koga osim na mene, ispunjavajući me svim svetim osjećajima. U srcu sam osjetio tajanstvenu vatru koju nisam mogao razumjeti. Osjećao sam potrebu staviti led na to da ugasim ovu vatru koja me je pekla”, napisao je.
Svakome tko je tražio duhovni savjet ukazivao je na Majku. „Ako želiš prisustvovati misi, s pobožnošću i plodom, razmišljajte o Gospi Žalosnoj podno Kalvarije“, savjetovao je.
I sam je priznao: “Želio bih imati tako jak i dalekosežan glas da bih mogao pozvati grešnike iz cijeloga svijeta da ljube Majku Božju. Budući da je to za mene nemoguće, molio sam i molit ću da moj Anđeo (Anđeo čuvar) ispuni tu zadaću umjesto mene…”.
Sin odjeven u bijedu
Dana 6. svibnja 1913. ponovno je napisao u pismu ocu Augustynu: “Dragi pater, napokon se vratio mjesec lijepe majke. Ova me draga Majka i dalje okružuje majčinskom brigom punom ljubavi, posebno ovaj mjesec. Njezina briga za mene graniči s ludošću. Što sam učinio da zaslužujem toliko profinjenosti? Nije li moje ponašanje bilo stalno poricanje ljubavi?”
I odmah je u tajanstvenom zanosu dodao: „Međutim, ova me je prenježna Majka, u svom velikom milosrđu, mudrosti i dobroti, htjela kazniti na vrlo uzvišen način, ulivši toliko milosti u moje srce da kad sam u njezinoj prisutnosti i u prisutnosti Isusovoj, prisiljen sam uzviknuti: Gdje sam, gdje sam?
Osjećam kako sve gori bez vatre. Osjećam se snažno vezana za Sina preko ove Majke, a da nisam ni vidio lance koji me tako čvrsto drže; proždire me tisuću plamenova. Osjećam se kao da umirem cijelo vrijeme, a još uvijek sam živ. Moja majka! Produbi u meni, odjevenom u bijedu, onu ljubav prema Bogu koja ti je gorjela u srcu.
