Padre Pio je 1913. godine pisao duhovnom ocu o mračnim vremenima kroz koja je ponekad prolazio, rekavši: “tjelesne i duhovne bolesti urotile su se da me muče.”
Svetac objašnjava kako su ta iskustva drastično utjecala na njegovu molitvu, točnije, učinila ga čak nesposobnim za molitvu:
“Pokušavam formirati jednu jedinu misao o Bogu – ne mogu reći ‘pokušavam se moliti’ jer bi to bilo predaleko – ali u mom trenutnom stanju to je potpuno nemoguće.”
Padre Pio govori o tome kako sebe vidi kao “punog nesavršenosti” i kako mu ponestaje hrabrosti, osjećajući se “vrlo slabim” u krepostima i “odupiranju napadima neprijatelja”.
To su stanja u kojima bi rekao: Sad sam više nego ikad uvjeren da nisam ni od kakve koristi.
“Duboka me tuga obuzela, a užasna misao koja mi je pala na pamet mogla me prevariti, a da to nisam ni znao. Samo Bog zna kakva je to muka za mene!
Snažna molitva po kojoj je sv. Franjo Saleški trenutno oslobođen teške depresije
Sigurnost povjerenja u Boga
Međutim, Padre Pio nadovezao se na ovaj opis svojih muka zanimljivom izjavom. Rekao je da je, unatoč onome što je opisao kao svoje osjećaje, siguran da ne vrijeđa Boga ništa više nego inače. Zapravo, na jedan je način ignorirao svoje nesavršenosti u korist povjerenja u Boga.
I zašto je to rekao?
„Kada sam u ovakvom stanju, ono što sa sigurnošću mogu reći jest da Boga ne vrijeđam ništa više nego inače jer, hvala Bogu, nikada ne gubim povjerenje u njega.
Padre Pio je rekao da se to stanje mijenja svaki sljedeći put kada ima “posjet” od Gospodina, tada se čak i njegova fizička patnja smanjuje.
“Moj um je ispunjen svjetlom, osjećam da mi snaga i sve moje dobre želje ponovno oživljavaju, pa čak osjećam veliko olakšanje od svojih fizičkih bolesti.”
Molitva Padre Pija koja rastjeruje svaki strah: Ukazao mu se Isus i rekao…
