“Druga sam najmlađa od petero djece. Odgojena sam kao katolik. Moja mama je bila katolkinja, a tata se obratio nakon što je moja majka umrla. U svojim dvadesetima udala sam se za Kennetha Abrahamsa i dobili smo troje djece: Melanie, Jeffreya i Karen. Svake sam nedjelje išla u crkvu, ali bio sam topliji. Nakon Drugog vatikanskog sabora imala sam loše mišljenje o crkvi. Bila sam razočarana našom crkvom. Međutim, bila sam odana Blaženoj Majci i molila sam krunicu – pobožnost koju sam naučila od svoje majke.
Djetinjstvo
Prvi put kad mi se Marija ukazala, imala sam pet godina. Rekla mi je da je moj otac ozdravio po njezinu zagovoru. Također je ponovno učinila lijepom mrtvu ružu koja je bila u vazi blizu mene. Shvatila sam da ako sam joj se molila, ona je slušala. U djetinjstvu mi je škola bila uz katoličku crkvu. Svaki dan nakon škole otrčala bih preko ulice u crkvu i otišla vidjeti kip Gospe od La Salette. Zapalika bih svijeću nadajući se da će prestati plakati. Tada bih kleknula pred Isusom, istrčala kroz vrata i otišla kući.
Umrla u 30. godini
U siječnju 1970. imala sam histerektomiju kada sam imala 30 godina zbog raka grlića maternice. Nakon operacije liječnici su mi dali lijek koji je bio nov na tržištu i na koji sam imala reakciju u bolnici. Moj muž je došao po mene i vratio u našu kuću u Houstonu. Moja svekrva je čuvala djecu. Ušla sam se u spavaću sobu i mislila sam da ću imati moždani udar. Svekrva je pozvala mog muža i on je došao kući. To je bio moj uvod u pakao na mnogo načina.
Doktori su rekli mom mužu da me odmah vrati u bolnicu. Nisam mogla disati, srce mi je eksplodiralo u prsima, a glavu sam zabacila pokušavajući udahnuti zrak u pluća. Suprug me doveo na hitnu i liječnik nije znao što da mi da kao protuotrov. Liječnik je mislio da ću doživjeti srčani zastoj. Liječnik je počeo raditi kompresiju prsnog koša i odjednom sam zurila u svoje tijelo promatrajući sve što se događa. Čula sam kako je liječnik počeo psovati i vikati na sestre. Počeo je vikati šifru i govoriti “Gubim je.”
Susret s Kristom: Konzumiranje ljubavi
Odjednom sam bila povučena kroz strop i osjetila sam kako prelazim iz jedne dimenzije u drugu. Ne mogu to objasniti ili u potpunosti opisati, ali trznulo me kroz tijelo i povuklo u tunel. Mogla sam vidjeti svjetlo i vidila sam anđele, a zatim duše u prolazu. Mogla sam vidjeti malo sićušno svjetlo ispred sebe i želila sam doći do tog svjetla. Kako sam se približavala, postajalo je sve svjetlije i svjetlije, a svjetlo je bio Krist.
Sjećam se da me zagrlio. On nije bio duh; Bio je stvaran. Bila sam samo moja duša i to prljav. Sjećam se i osjećam Njegovu ljubav – ljubav koja izjeda. Bilo je to u svakoj pori mog bića. Osjetila sam Njegovu ljubav i samilost. Budući da sam roditelj, mislila sam da poznajem ljubav, ali Njegova ljubav se ne može ni usporediti. Njegova ljubav vas izjeda i možete je osjetiti. To je najljepši, najneobičniji osjećaj koji sam ikada imala.
Rekao mi je da će mi pokazati stvari. Okrenuo se i pomaknuo ruku. Dok je pomicao ruku, vidjela sam pregled svog života od vremena kad sam bila maleno dijete do 30. godine. Bilo je to gotovo poput filmskog platna. Vidjela sam svaki put kad sam učinila nešto dobro i osjetila sam Njegovu ljubav i radost. Kad sam učinio nešto loše, osjetio sam Njegovu povrijeđenost i intenzivnu bol koju sam mu nanila. Pokazao mi je cijeli život. Ali nikada me nije prestao voljeti. Njegovo milosrđe je ogromno. Objasniti ovo je vrlo teško. Našla sam se oči u oči s Isusom. On je ljepši od bilo koje slike koju sam ikada vidila. On zrači ljubavlju.
Jezero vatre
Isus me pitao jesam li zadovoljna svojim životom, a ja sam mu rekla da nisam. Rekao je da ću imati više prilika. Zatim je rekao da će mi još nešto pokazati.
Pokazao mi je pakao. Bilo je užasno. To nikad ne završava. To je za svu vječnost. To je jednostavno užasno. Nikada ne možeš izaći. Bila sam tako izbezumljena zbog duša koje idu u pakao. Duše su izgledale kao nešto u vašim najgorim snovima, gotovo kao čudovišta. Psovali su Boga i nisu prestajali. Bilo je poput vulkana. Ne možete zamisliti kako su te duše izgledale.
Povikala sam “Molit ću za njih!” a Isus je odmahnuo glavom. Pokazao mi je užasnog čovjeka koji bi psovao Boga, a bio je zao, okrutan i ohol. Namjerno bi ljudima zalupio vrata u lice. Vidio bi životinju i namjerno je pregazio na ulici. Čovjekovi su mu prijatelji pokazali da treba pronaći Boga. A čovjek je rekao: “Ne trebam pronaći Boga. Ja sam Bog.” Čovjek je doživio prometnu nesreću i dok mu se duša odvojila od tijela, naš Gospodin mu se posljednji put ukazao i upitao ga dvije stvari: „Voliš li me, istinski voliš? Kaješ li se za svoje grijehe?” Čovjek je prokleo našeg Gospodina. Isus je pokazao prema paklu i lice duše je otišlo u vatru. Čovjek nije prepoznao Isusa zbog svoje oholosti.
Do danas ne znam tko je bio taj čovjek. Nikada ovo nisam zaboravila. Odmah sam znala da ne želim ići u pakao. Tamo je patnja tako intenzivna.
Pročišćavajuća vatra
Tada mi je Isus pokazao Čistilište. Čistilište sam godinama nazivala “sivom zonom” zbog turobnosti i sivila. Postoje razine, ali ne znam koliko. Dno je vrlo tamno i crno. Većina duša koje tamo završe počinile su vrlo ozbiljne grijehe i patnja je tamo intenzivna. Postoje vatre, ali to su vatre unutar duša koje ih čiste. Kako se duša čisti i pročišćava, počinje se pomicati prema različitim slojevima sive boje i gore prema svjetlu. Tada su kristalno čisti i pušteni u Nebo.
Vidila sam svog praujaka Creightona koji je umro kad sam imala četiri ili pet godina. Izvršio je samoubojstvo pucajući u sebe. Bio je na najnižoj razini Čistilišta. Njegova je duša prepoznala moju i zamolio me da se molim za njega. Čula sam njegov plač. Došao je još 20 godina kasnije nakon ovog iskustva i javio mi da je pušten.
Moramo moliti za duše u čistilištu – prinositi mise, krunice i žrtve. Tako se duše iseljavaju iz Čistilišta jer ne mogu moliti za sebe. Mogu moliti za nas, ali ne mogu moliti za sebe. Mi smo ti koji trebamo moliti za njih. U Čistilištu su milijarde duša. Nijedna duša ne zna da postoji druga duša oko nje. Potpuno su izolirani. Oni znaju zašto su tu. Ne mogu se utješiti u drugim ljudima. Nema osjećaja za vrijeme. Nema satova.
Nebo
Nakon što sam vidila donju razinu Čistilišta, Isus mi je pokazao Nebo. Duše u Nebu su blistave. Nikada nisam vidila nečije noge. Kretali su se uokolo i mirisi su bili izvan ovoga svijeta. Glazba je bila prekrasna – tisuće glasova koji su se molili Bogu. Upoznala sam maminu majku koja je umrla mnogo godina prije mog rođenja. Zahvalila mi je što sam svoju najstariju kćer nazvala po njoj. Dala mi je osobnu poruku da je predam svojoj majci. Rekla mi je da ne zaboravim moliti krunicu. Izgledala je kao da ima 30 godina.
Tada se ukazala Blažena Majka sa svetim Mihaelom. Blažena Majka je prekrasna. Kada Ona govori, to je kao da zvone mala zvončići. To je tako teško objasniti. Rekla mi je da je čula svaku molitvu svaki put kad sam joj se molila. Sve su molitve uslišane. Sveti Mihovil je bio nešto drugo. Sjećam se da sam mislila da želim biti na njegovoj strani! Vidila sam molitve ljudi koje su anđeli nosili naprijed-natrag u Nebo. Razlog zašto ponekad ne dobijemo ono za što molimo je taj što nešto što tražimo možda nije za dobrobit naše duše. Isus gleda stvari za dobrobit naše duše. Vidila sam Padre Pija. Vidila sam i drugu sveticu koja je izgledala kao časna sestra, ali nemam pojma tko je bila.
Stvari koje dolaze
Pitala sam Isusa o Njegovom udaranju na križu. Rekao je da ljudi danas stavljaju sve više ožiljaka i rana na Njegovo tijelo. Pokazao mi je stvari koje će doći. Pokazao mi je abortuse. Vidil sam milijarde krvavih rastrganih tijela. Isus je počeo plakati. Rekao je: “Vidite, ovo je ono što čovječanstvo misli o daru života moga Oca. Oni ga uništavaju.” Tada nisam razumio, ali rekao je da ću kasnije.
Nakon toga mi je pokazao eutanaziju i rekao da će mnogi umrijeti u bolnicama i staračkim domovima. Zatim mi je pokazao jasne spremnike s bebama u njima koje su sve izgledale slično i bile su pričvršćene za pupkovinu, ali nije bilo maternice. Oči su im bile prazne. Isus je rekao: “Čovjek će pokušati stvoriti život i uništit će mnoge. Oni ne mogu stvoriti život jer samo Moj Otac može stvoriti i uništiti život. Samo On može staviti dušu u tijelo.” Pokazano mi je da u trenutku začeća duša ulazi u tijelo. Tom se duši pri začeću dodjeljuje anđeo čuvar. Beba koja ima Downov sindrom ili neki drugi nedostatak nije greška. Oni su ovdje u misiji da nam pokažu suosjećanje i ljubav. Isus je rekao: “Moj otac ne griješi. On zna svako stvorenje koje je stvorio.”
Isus me je zagrlio i poljubio u čelo, dotaknuo me gdje mi je bilo srce i rekao: “Zapamtit ćeš sve što sam ti rekao. Doći će dan u budućnosti kada ćeš govoriti o ovim stvarima i reći mom narodu i vratit ćeš moje izgubljene ovce.”
Natrag u život
PogledaLA sam dolje i vidia prljavštinu svoje duše. Rekla sam Isusu da ga volim i opet sam bila vraćena u svoje tijelo. Otvorila sam oči i doktor me gledao. Trebalo mi je dva tjedna da razgovaram s liječnikom i pitam ga što se dogodilo na hitnoj. Rekla sam doktoru kako je njegova psovka bila pogrešna. Rekao mi je da sam umrla i nije mislio da će me vratiti. Bila sam mrtva samo oko dvije minute.
Kad je Roe protiv Wadea izašao tri godine kasnije nakon mog iskustva smrti, znala sam da ćemo se morati boriti za bebe. Držala sam predavanja diljem Sjedinjenih Država i Kanade o svom iskustvu kako bih probudila ljude i vratio ih Bogu. U krizi smo. Ovo nije kraj svijeta. Ovo je kraj vremena kakvo poznajemo. Bog obnavlja svijet.
Duše u čistilištu
Nakon mog iskustva smrti, duše su dolazile k meni tražiti molitve. Nisam uvijek znala za koga se molim. Jedne noći došla mi je jedna duša i zamolila me da se pomolim za nju jer su molitve koje su ljudi izgovarali za nju prestale. Zvao se Victor. Objavila sam u TV emisiji u kojoj sam davala intervju da tko god je u rodu s Victorom treba nastaviti moliti za njega. Kasnije su me nazvale dvije sestre iz New Yorka i rekle su da je to njihov tata. Dan kad sam bio na televiziji bio je dan godišnjice njegove smrti. Prestali su moliti za njega. Ponovno su počeli moliti za njega i kasnije su saznali da je na kraju pušten iz Čistilišta.
Otkupiteljska patnja
Kad god učinite nešto iz ljubavi bez ikakve ideje da ćete išta dobiti zauzvrat, to skraćuje vaše vrijeme u Čistilištu. Trpi s milošću i ne žali se – ovo ti skraćuje vrijeme. Ponudite to za one duše koje ne poznaju Boga. Mnogi ljudi koji imaju rak i prinose svoju patnju ne provode puno vremena u Čistilištu. Mnoga su djeca oboljela od raka ta koja su najbolja u prinošenju svoje patnje. Oni imaju posebno mjesto u Nebu. Po njih uvijek dolaze Blažena Majka i djetetov anđeo čuvar.
Čistilište i zagrobni život bi naši svećenici trebali naglašavati. Trebamo moliti za tamošnje duše. Naši svećenici trebaju govoriti o paklu i čistilištu jer su stvarni. 99% ljudi će otići u Čistilište – ali postoje razine. Naši mladi ljudi imaju toliko problema s drogom i alkoholom. Dana nam je slobodna volja i Bog se nikada neće miješati u našu slobodnu volju. Ne čujemo mnogo svećenika ili ljudi koji govore o raju, paklu i čistilištu. Čega se bojimo? Svećenici ne shvaćaju kako će biti osuđeni kao vođe naroda. Kad bi samo znali kakvu odgovornost imaju kao pastiri i sve darove i milosti koje su im dane. Mnogi od njih ne koriste te darove. Imala sam mnogo sjemeništaraca koji su me zvali s pitanjima o zagrobnom životu jer mnoga sjemeništa ne podučavaju o zagrobnom životu.
Božje milosrđe i njegova ljubav su ogromni. Krunica Božanskog milosrđa je prekrasna. Bog nam uvijek pokazuje svoje milosrđe. Tako malo traži od nas. Pomolimo se da Njegovu ljubav uzvratimo svojim molitvama i djelima milosrđa kako bismo jednoga dana mogli biti sjedinjeni s Njime u Nebu” svjedoči i poručuje Sondra Abrahams.
