Prije nekoliko dana razgovarali smo s Josipom Ćulumovićem, kantautorom duhovne glazbe, vjernikom, obiteljskim čovjekom i učiteljem u osnovnoj školi u Zagrebu. Na pitanje ima li kakvo iskustvo s patnjom, Josip nam je počeo svjedočiti izvanrednu priču. Prvo je rekao, kako osobno, Bogu hvala, on sam nije imao neko posebno iskustvo patnje, kako neki drugi ljudi znaju imati, što se tiče gubitka važnih osoba ili teških bolesti ali dodaje da mu je ‘Bog dao srce koje može suosjećati s tuđom patnjom’ i počeo pričati o Toši Proeskom, makedonskom pjevaču koji je tragično preminuo prije 17 godina, sa samo 26 godina.
Rođendan 25. siječnja
Baš danas, 25. siječnja, Toše bi, da je živ, napunio 43 godine. Njegova je prerana smrt duboko šokirala i ostavila traga na mnogim dušama diljem svijeta. Jer Toše, kako nam govore, nije bio samo pjevač i skladatelj glazbe, on je bio izvanredno produhovljena osoba povezana s Gospodinom, zbog čega je na glasu svetosti i svetačkog života. Njegova djela ljubavi prema malenima, izgradnja Manastira Preobraženja u Makedoniji i njegov život u pozadini pjevačke karijere bio je prožet molitvom i djelima ljubavi, zbog čega se glas o Toši ne prestaje širiti ni toliko godina nakon njegove smrti.
“Gledao sam sprovod, Bog mi je progovorio”
Obitelj Ćulumović iz Zagreba i obitelj Toše Proeskog, povezao je Gospodin u prijateljstvu, a ovo je predivno svjedočanstvo koje nam je Josip svjedočio: “Imam jedno iskustvo koje želim podijeliti. Moja je supruga jako voljela Tošu Proeskog. Ona je ostala bez svog oca u Domovinskom ratu. Njezin otac do dan danas nije pronađen u Vukovaru. I nema svoj grob. Ona je nekako gledajući Tošu, u njemu prepoznala dobrotu svog oca. Željela je otići na njegov koncert dok je još bio živ, ali nismo uspjeli. Dok sam sa suprugom na televiziji gledao sprovod Toše Proeskog u Makedoniji, doživio sam jedno iskustvo. Gledajući njegovog oca koji pada na lijes, osjetio sam veliku bol u mome srcu. Kao da osjećam njegovo srce i to srce kao da reže nož. Bol je bila strašna. Zavapio sam, “Isuse smiluj se, nemoj da ovi ljudi umru od tuge, pomozi”. I nakon toga dobio sam jasnu riječ u srcu: “Josipe, jednog dana ćeš ih tješiti.” Bo sam zbunjen. Rekao sam: “Kako to misliš? Kako ću ih tješiti, oni su daleko. I da dođem, ne postoji ljudska moja riječ koja ih može utješiti.” I opet čujem glas: “Ne boj se, nećeš ti, ja ću na tvoja usta govoriti.” To je bilo 2007. godine” svjedoči nam Josip koji poslije i zaboravlja na to iskustvo kako život ide, dok njegova supruga Maja silno želi doći do Makedonije.
Božja providnost, putujemo u Makedoniju
“Godine 2013. ispratio sam kao učitelj generaciju moje djece u školi. I poklone meni roditelji za kraj, tablet. I ja dođem doma i kažem supruzi: “Vidi Majo što sam dobio, to sam baš jako želio”. A ona kaže: “Joj da su ti bar poklonili putovanje”, misleći još uvijek na Makedoniju. To je bila njena silna čežnja, otići i plakati na njegov grob jer je u njemu upoznala nešto očevo. I zamislite što se dogodilo sutradan. Zove me jedan roditelj iz te generacije učenika i moli me da odemo na kavu. Otišli smo na kavu i on mi pokloni poklon bon za jednu putničku agenciju u vrijednosti 5 tisuća kuna”. Kad je supruzi rekao za ovaj zahvat Božje providnosti, ona se od radosti rasplakala. Dodaje, da je ta cifra bila taman onoliko koliko je na kraju koštalo putovanje njihove obitelji u Makedoniju 2014. godine za vrijeme Uskrsnih praznika.
Susret s roditeljima Toše Proeskog
“To je bila subota pred Cvjetnicu i te godine se poklapao pravoslavni i katolički Uskrs. Bili smo tri dana u Makedoniji i zaista smo susreli roditelje na grobu Toše Proeskog,” kaže nam Josip i govori da ono što je čuo u srcu se također ostvarilo. Priča nam da pri susretu s roditeljima Nikolom i Dominkom, Isus je preuzeo njegova usta. “Naime večer prije nego su se trebali vratiti u Hrvatsku jedna im je djevojka iz fan kluba Toše Proseskog rekla da su roditelji svako večer u 21 sat na grobu i upitala ih da idu susresti se s njima. Josip je rekao: “Ne. To bi bilo preprovidno.” Mi ćemo ići ujutro prije povratka. Došli su na grob drugo jutro, u 8 sati i za pet minuta došli su i njegovi roditelji. “Rekao sam Isusu: Evo ti sad moja usta rekao si da ćeš pričati,” govori Josip dodajući da su ubrzo ostali sami na grobu s Tošinim roditeljima. “Ja se predstavim gospodinu Nikoli, kažem da smo jedna obitelj iz Zagreba i tu smo s djetetom došli”. On kaže meni, “znamo mi da ste vi došli.” Ja kažem “kako?” Upitao nas je jesmo li jučer bili u Tošinom Manastiru Preobraženja. Odgovorimo potvrdno. I on kaže: “Meni je sinoć došao kući moj brat Anastaz, koji dugo nije bio kod mene doma i on je rekao: Došli su neki neobični ljudi iz Zagreba, ti bi trebao s njima pričati.”
Dogodilo se ozdravljenje
“I ja kažem dobro, onda ću vam reći što sam ja u srcu osjetio kad sam tu došao. “Osjećam da će u svakoj crkvi biti Tošine slike”. Otac zbunjen kaže, “kako to misliš, kod nas u crkvama su samo sveti na slikama?” A ja mu kažem, “osjećam da je vaše dijete bilo sveto.” Kaže on, “Toše je bio dobar, ali svetac je puno više od toga, zašto to misliš” upita me. I ja mu ispričam što se dogodilo dan prije.
“Naime, dan prije na grobu sam molio. Moja supruga imala je aritmiju i tahikardiju srca. Ja sam rekao: “Toše, Bog nas je spojio s tobom, poslao tu, možda nije slučajno ali ja ću tebe moliti da ti za Maju posreduješ kod Boga, da njoj ozdravi srce. Kad sam se za to pomolio dođe mi glas u srcu koji kaže: “Vjeruj mi bit će ti tako,” svjedoči Josip koji dodaje da je tako i bilo, njegova supruga Maja nedugo nakon tog putovanja, ozdravila je od problema sa srcem.
Ispričao je to roditeljima i kako je u u katoličkoj vjeri normalno moliti za zagovor svetih. “On kad je to čuo bacio se meni na srce, plače, i plače. Ja sam ga zagrlio i sat vremena sam ja dobivao riječi koje je on morao čuti. Isus ga je tješio sat vremena i točno ono što mi je rečeno u srcu prije sedam godina, da će ga Isus preko mojih usta tješiti se dogodilo.”
“Rodilo se prijateljstvo, a Toše je bio svet”
Josip nam svjedoči da je njegova obitelj 4-5 od tada bila u Makedoniji, a supruga Maja čak šest puta i ona svjedoči kako su Tošini roditelji postali njihovi jako dobri prijatelji. “Primili su me kao svoju kćer, često se čujemo i brinu o meni kad sam u Makedoniji”, kaže nam Maja i svjedoči da je s Tošom i sama doživjela razna izvanredna iskustva. U snu ga je vidjela kao svetog u raju i taj ju je put Toše pozvao da ide na svetu ispovijed.” Ćulumovići također svjedoče, da je Maja osim što je ozdravila od bolesti srca povratila svoj talent za pisanjem pjesama. “Pjesme koje je prestala pisati sa smrću svog oca, ponovno je počela pisati po povratku iz Makedonije. Napisala je preko 800 pjesama i neki dan je izdala četvrtu zbirku poezije.” “Kad sam vidjela Tošu on je bio tek dječarac. Nije bila stvar pjesama, ja sam u njemu prepoznala svijetlo, dobrotu koju je nosio u srcu, kao sunce koje mi je ušlo u prostoriju,” govori nam Maja i dodaje: “Mnogi ne znaju što je on sve radio, pomagao djeci koja su bila u domovima, oblačio ih. Njemu je uzor bila Majka Terezija. Mislim da je on kao osoba bio jači od svake svoje jake pjesme”, kažu nam Josip i Maja dodajući da su sigurni da da će Crkva kad tad prepoznati njegovu svetost”.
Doista u božićnoj emisiji Vatikanske televizije krajem 2007. godine sestre Majke Terezije govorile su o Toši i njegovim djelima te izrazile želju da se Toše proglasi svetim. Benedikt XVI je to uzeo u razmatranje, a nama ostaje vidjeti kako će se Gospodin još proslaviti.
Pjesma uoči rođendana Toše Proeskog
Bliži se tvoj rođendan
Dijele nas nekoliko dana
Toliko da se zbrojim
I napišem ono što mi srce diktira
Tebi tako posebnom
Tebi koji i dan danas
Pišeš po mom srcu
Tebi koji si mi tišinom
Toliko toga rekao
I sve baš sve se ostvarilo
Kroz sve ove godine
Spojio si me s posebnim osobama
S kojima me vežu čvrsta prijateljstva
I ono što je najvažnije
Spojio si me sa svojim najdražima
U kojima sam osjetila ljubav
Tvoje prisustvo u svakom našem susretu…
I ništa tu nije slučajno…
Nikad ne bi iznevjerila
Ono što si mi poklonio
U sve ove godine
Ali bole
Jer nema tebe
Znam da ne bi htio suze
Nego majčinu najljepšu tortu
I želio bi da odjekuje smijeh
Tvojim najdražim mjestom
Mjestom gdje si bio najsretniji
Gdje su nastajale najljepše
Spontane žurke
S tobom je sve bilo spontano
I baš zato si ušao u tolika
Ljudska srca
Znaš, nemoj se ljutiti
Ako padne koja suza ljubavi
Zapalit će se svijeće na torti
Znam da će zaigrati poseban ples
U tom plamenu javljaš se ti
Sve što želim stane u jednu želju
Samo tebi znanu
Sretan ti još jedan Nebeski rođendan
Najljepši Božji daru… (by Maja)
Josip Ćulumović o susretu s Isusom: ‘Bio sam bez tijela, mislio sam da sam mrtav’
