Nekoliko dana prije blagdana svetog Josipa, koji slavimo svakog 19. ožujka, prenosimo s vama događaj koji je rasplakao svetu Tereziju od Isusa, Tereziju Avilsku: u korizmi joj se ukazao Isusov posvojitelj kako bi je spasio od neposredne opasnosti.
U knjizi Sveti Josip, najsvetiji od svetaca oca Ángela Peñe, kaže se da je sveta Terezija slavila Pepelnicu 1575. u župi Santa María de los Olmos, na jugoistoku Španjolske, a kasnije je otišla osnovati samostan u Beas de Segura, gradu južnije.
Sveticu su pratila dva svećenika i 8 časnih sestara, među njima i njezina velika družica sestra Ana de Jesús, na čijim će rukama svetica umrijeti. Časna sestra je ispričala da su se na putu izgubili, a oni koji su ih vodili nisu znali izaći iz nekih vrlo visokih stijena.
Ukazao se sveti Josip i skrenuo ih s puta
U tom je trenutku sveta Terezija zamolila sestre da se počnu moliti Bogu i svetom Josipu za vodstvo. Odjednom su počeli čuti glas nalik starcu koji im je u daljini govorio: “Stanite, stanite, izgubljeni ste i past ćete s litice ako tuda prođete.”
Svećenici i vodiči počeli su pitati tog čovjeka što mogu učiniti da se izvuku iz tog zamršenog mjesta, a on im je pokazao područje gdje mogu proći kola s kojima su putovali.
Neki su se vratili kako bi zahvalili čovjeku koji im je pomogao, no sveta Terezija je kroz suze i predano naglasila: “Ne to je bio sveti Josi moj otac i nećete ga pronaći.”
Moćna molitva sv. Josipu protiv briga i strahova: Napisao ju je sv. Franjo Saleški
Terezija Avilska: ‘Što zatražite sv. Josipa, primit ćete’
Dodajmo da je sveta Terezija Avilska njegovala odnos sa svetim Josipom koji joj je učestalo izravno pomagao kad bi ga zazivala, neovisno o potrebi. U svojim spisima napisala je rečenicu: “Za koju se god milost moli svetoga Josipa, uistinu će biti udijeljena. Tko ne vjeruje, neka pokuša kako bi se uvjerio.”
Od sedamnaest ženskih samostana koje je osnovala Terezija Avilska čak dvanest njih posvetila je sv. Josipu. No, i u preostalima slika sv. Josipa morala je biti obavezno nad ulaznim vratima samostama.
Kod gradnje samostana svetog Josipa u Avili svetica je upala jednom u veliku nevolju jer joj je nedostajalo novca da plati radnike. I kamo god se obratila za pomoć, nije pronašla nikakvih sredstava da bi se izvukla iz neugodne prilike.
Tada joj se ukazao sv. Josip i ponudio za blagajnika. Dao joj je riječ da joj neće ponestati novca i neka samo nastavi s radom. Ona je poslušala a u blagajni nije imala ni novčića. Njezin blagajnik sv. Josip brzo joj je pribavio toliko novca, i to na tako čudesan način, da se upućeni u tu činjenicu nisu mogli dosta načuditi. To opisuje sama svetica u 33. poglavlju svoje autobiografije.
Svetica primila izvanrednu milost, otkriva koji je svetac ‘najjači’ i od čijeg se imena trese pakao
