Sveti David: Znakom križa ozdravio svog učitelja od sljepoće

Danas slavimo svetog Davida, zaštitnika Walesa, velškog biskupa iz VI. stoljeća. Sveti David spominje se prvi put u rukopisima Kambrijskog godišnjaka iz X. stoljeća.

Prvi i najpouzdaniji životopis svetog Davida napisao je Rhygyfarch krajem XI. stoljeća, a kasnije je dopunjen mnogim legendama i predajama. Rođen je oko godine 500.  u Caerfeiu  jugozapadni Wales kao sin menevijskog kralja Sanddea i svete None. Njegov prvi učitelj bio je sveti Illtyd, a sveti Paulin (Pawl Hen) poučavao ga je deset godina Svetom pismu. Prema predaji, David je znakom križa svoga učitelja Paulina ozdravio od sljepoće, a Paulin ga je poslao da propovijeda i širi Radosnu vijest.

 

Sveta Faustina: ‘Dušu ne čine savršenom ni milosti, ni nadahnuća, ni zanosi, samo ovo’

Strogo isposništvo

David je kao propovjednik i učitelj putovao Walesom, Dumnonijom (jugozapadna Britanija) i Bretanjom, osnivao i obnavljao crkve i samostane te se u jednom od njih i nastanio. On i njegovi monasi bili su poznati po strogom isposništvu. Pili su samo vodu, nisu jeli meso, dane su provodili u napornom fizičkom radu, a noći u molitvi, učenju i pisanju. Oko 550. David je postavljen za biskupa Menevije (velški Mynyw), kraja u kojem je rođen. Hodočastio je u Jeruzalem i Rim, a potom je zamijenio svetog Dubrica kao nadbiskup Caerleona i kao primas Crkve u Kambriji sjedište nadbiskupije preselio u rodnu Meneviju. Kao misionar obratio je na kršćanstvo mnoge pogane, bio je glasovit po svojoj svetosti i mudrosti, a u njegovo vrijeme procvali su mnogi samostani.

Borio se protiv krivovjerja, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Umro je u dubokoj starosti, na današnji dan, 1. ožujka, oko 589 (po nekima 601), u mjestu St David’s (Pembrokeshire), a pokopan je u tamošnjoj katedrali svetog Davida. Svetim ga je 1120. proglasio papa Kalist II.Zaštitnik je Walesa, a obično ga prikazuju kako stoji na brežuljku s golubicom na ramenu. Na današnji dan njegovi Velšani kite se porilukom u znak sjećanja na bitku protiv Saksonaca, u kojoj su prema Davidovom prijedlogu na svojim kapama nosili poriluk kako bi se razlikovali od neprijatelja. To im je donijelo pobjedu pa je poriluk i danas simbol Walesa, prenosi župa Jastrebarsko. 

Prethodni članakMolitva sv. Franje za mir u nama
Sljedeći članak“U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri” (Dj 2, 17)