Danas slavimo Svetog Josipa kao zaštitnika rada i radnika. Blagdan svetoga Josipa Radnika uveo je 1955. u crkvenu godinu papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja na dan „koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik“. „Druga internacionala“, međunarodna udruga radnika, odlučila je 1889. da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva.
Primjer nasljedovanja
Iste godine papa Leon XIII. izdao je svoju encikliku o svetom Josipu, kojom je radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio na svetog Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje. Sveto pismo samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje i to u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin'” (Mt 13,54).
Iskazuje se posebno poštovanje prema radu
Uvođenjem blagdana svetog Josipa Radnika Crkva želi iskazati posebno poštovanje prema radu jer svojim radom kršćanin „pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli“. Josipov svakidašnji rad svjedoči naime o spremnosti služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja.
To treba biti smisao rada i svakoga kršćanskoga djelatnika. Svaki radnik treba težiti da njegov posao postane apostolska služba i suradnja s Kristom na djelu spasenja. U tom slučaju svakidašnji rad, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Pio XII. nazvao je svetog Josipa „najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova“. Ne zaboravimo na današnji blagdan da je taj šutljivi svetački div i najveći duhovni velikan, uzor vjernosti i postojanosti, po zanimanju bio samo „tesar“, drvodjelac, radnik.
‘Tisuću puta sam se uvjerila, što god moliš svetog Josipa bude uslišano’
Molitva za radnike svetog Ivana XXIII
“O slavni sveti Josipe, koji si skrio svoje neusporedivo i kraljevsko dostojanstvo čuvara Isusa i Djevice Marije pod skromnim izgledom zanatlije i svojim si radom podupirao njihove živote, zaštiti snagom ljubavi djecu koja su ti posebno povjerena.
Ti poznaješ njihovu tjeskobu i patnju, jer si ih sam iskusio, pored Isusa i njegove Majke. Ne dopusti da, pritisnuti tolikim brigama, zaborave svrhu za koju su stvoreni od Boga; ne dopustite da klice nepovjerenja obuzmu njihove besmrtne duše.
Podsjeti sve radnike da na poljima, u radionicama, u rudnicima, u znanstvenim laboratorijima nisu sami u svom radu, u svojim radostima i patnjama, već da je Isus s njima, s Marijom njihovom Majkom i našom Majkom, da drži, obriše im znoj, uljepša im umor. Nauči ih da rad, kao što si Ti činio, čini vrlo visokim instrumentom posvećenja.”
