Danas, 21. prosinca, Katolička Crkva slavi spomendan svetog Petra Kanizija, “Drugog apostola Njemačke”, koji se smatra pionirom katoličkog tiska. Bio je dio Družbe Isusove, integriran u početnu grupu koju je formirao sveti Ignacije Loyola. Papa Pio XI proglasio ga je 21. svibnja 1925. crkvenim naučiteljem.
Ime mu je bilo Pieter Kanis.
Rođen je u Nijmegenu u Nizozemskoj 1521. godine. Studirao je u Kölnu (Njemačka) i sa 19 godina stekao titulu “master of arts” – nešto vrlo slično sadašnjoj maturi. Tada je, da bi ugodio ocu, počeo proučavati kanonsko pravo.
Međutim, nakon što je završio Duhovne vježbe svetog Ignacija Lojolskog pod vodstvom oca Pedra Fabra , osjetio je privlačnost prema redovničkom životu i zamolio je da bude primljen u Družbu. Tako je Kanizije položio zavjete i ostao u Kölnu, gdje je proveo prve godine redovničkog života.
“Čekić heretika”
Sveti Petar Kanizije zapamćen je po svom ljubaznom, dubokom i oštrom govoru; koliko zbog njegove rječitosti i jasnoće. Uvijek se isticao strogošću svojih argumenata. Stvarno je uživao u raspravi i opovrgavanju isprikom; Zbog toga su ga neki počeli nazivati ”Čekićem heretika” – ne zato što je bio agresivan ili netolerantan, upravo suprotno, već zato što je bio vrlo vješt i uvijek je izlazio kao pobjednik nad svojim protivnicima.
Njegove rasprave u sveučilišnim samostanima – nešto što mnoga današnja sveučilišta ostavljaju po strani – učinile su ga jednim od najutjecajnijih katolika svoga vremena.
Znamo da je vrijeme u kojem je svetac živio bilo vrijeme protestantskog ustanka i njegovih tužnih posljedica za jedinstvo kršćanstva; i Canisius je bio uvjeren u važnost oporavka pred napredovanjem protestantizma, zadatak koji je zahtijevao jačanje ispravnog učenja katoličke doktrine.
U tom nastojanju znao je ostati u granicama poštovanja i milosrđa i dati primjer onima koji žele duše odvratiti od zabluda. Svetac je rekao: “Ne povrijedite, ne ponižavajte, nego branite vjeru svom dušom.”
Odbacio je i činjenicu da se na likove poput Calvina ili Melanchthona odgovara uvredama: “Takvim riječima ne liječimo pacijente, naprotiv, činimo ih neizlječivima”.
Možda iz tog razloga nije pogrešno misliti da je Kanizije bio više “čekić heretika” nego “čekić krivovjerja.”
Važno je napomenuti da poznat po obrani Djevice Marije od heretika.
Sveti Ljudevit Montfortski: Najpouzdaniji znak prepoznavanja djece Božje od djece đavlove
“Odmarat ćemo se u raju”
U svom tridesetogodišnjem neumornom misionarskom radu sveti Petar Kanizije prešao je trideset tisuća kilometara kroz Njemačku, Austriju, Nizozemsku i Italiju.
Imao je posebnu sposobnost sintetizirati učenja teologa i prezentirati ih na jednostavan način kako bi svi mogli razumjeti. Napisao je do tri katekizma, od kojih je jedan doživio 200 izdanja i preveden na 24 jezika. U Njemačkoj – epicentru reformacije – njegov je tekst postao iznimno popularan. Zbog toga se smatra pionirom katoličkog tiska.
S druge strane, jedna od njegovih glavnih briga bila je obuka mladih. Osnovao je nekoliko katoličkih škola, među kojima je i Isusovački kolegij u Freiburgu (Njemačka), prva škola njemačkog govornog područja, koja će postati današnje Sveučilište u Freiburgu. Istodobno je surađivao na svećeničkoj izobrazbi i promicao izgradnju novih sjemeništa za buduće svećenike. Zbog toga je dobio nadimak “Drugi apostol Njemačke”, a sveti Bonifacije bio je prvi.
Kanizije, dokaz da tko ljubi Isusa, ljubi i Mariju
Naposljetku, svecu dugujemo uključivanje u Zdravomariju sljedećeg stiha: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike.” To je vjerojatno njegova najveća mariološka ostavština. Taj se prilog službeno pojavio u Katekizmu Tridentskog sabora 1566. godine.
Sveti Petar Kanizije, čovjek duboke ljubavi prema Djevici – koju je branio na svim pozornicama – umro je 21. prosinca 1597., nakon što je završio s molitvom svete krunice sa svojom braćom. U svojoj agoniji uspio je uzviknuti: “Pogledaj je, eno je! Tu je!”, predajući svoju dušu Presvetoj Djevici koja je stigla da ga odnese na nebo.
