Svakog 27. veljače Katolička crkva slavi Svetog Gabriela de la Dolorosa, po čijem zagovoru bolesnici kroz snove čudesno ozdravljaju. Ovom prilikom s vama dijelimo četiri svjedočanstva ispisana u knizi o ovom Božjem čudotvorcu, koja je prikupio otac Ángel Peña, augustinski rekolekt.
1. Djevojčica 4 godine na samrti sanja sv. Gabriela
Jedno od najdojmljivijih čuda po svečevom zagovoru je ono koje se dogodilo Antonieti Di Marco, koja je imala samo četiri godine. Godine 1894. djevojka je počela patiti od groznice, bolova u trbuhu, a nos joj je natekao do te mjere da nije mogla pravilno disati. Kad je djevojčica bila na rubu smrti, sanjala je svetog Gabrijela.
Kao liječnik, svetac joj je izmjerio puls, dodirnuo trbuh, a zatim stisnuo nos iz kojeg je izronio polusuhi komad mesa. Tada joj je rekao da je ozdravila, ali da će imati glavobolju i da se zato treba moliti. Antonieta se probudila i pokazala majci komad mesa. Djevojčica više nije imala temperaturu i majka ju je odvela na svečev grob, kako je on tražio. Kasnije je potpuno izliječena.
2. Crna haljina
Još jedna neobjašnjiva činjenica je ona Giovanne Scurti, koja je kao vrlo mlada oboljela od “tuberkulozne lezije u zatvorenom obliku sa žlijezdom, koja joj je onemogućavala disanje i tjerala ju je da jako kašlje”. Godine 1948., kada se to dogodilo, ovoj bolesti nije bilo lijeka.
Njezini roditelji povjerili su Giovannu, svetom Gabrielu. Djevojčica se probudila iz sna, rekla majci da je vidjela sveca kako joj govori da je ozdravila i pita je: “Moraš godinu dana nositi crnu haljinu kao ja.” Djevojčica je za nekoliko dana potpuno ozdravila, a roditelji su joj obukli crnu haljinu svetog Gabrijela.
3. Rane zacijelile
Majka po imenu Elisabetta imala je težak porod i ostala je s iskrivljenom kralježnicom. Kasnije su joj se na prsima pojavile gnojne rane. Tako je patila oko 10 godina dok 1950. nije usnula svetog Gabrijela. Svetac joj je rekao da će dobiti milost ozdravljenja ako ga ode posjetiti.
Žena se probudila i otišla do svečevog groba. Tamo je očajnički vrištala: “Sveti Gabrijele, učini da umrem, jer ne mogu više.” Vratila se kući bez ikakvog poboljšanja, ali je dobila visoku temperaturu i rane su promijenile boju. Petog dana vidjela je da su rane zacijelile. Elisabetta je dobila još jednog sina i u znak zahvalnosti nazvala ga je Gabriel.
4. Prah s groba
Godine 1968. dječak Antonio Guardiani počeo je patiti od visoke temperature i glavobolje. Doktori su otkrili meningitis. Bolest koja je, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji , “upala tkiva koja okružuju mozak i leđnu moždinu”. Osim toga, ukazuje da “ima visoku stopu smrtnosti.”
Jednog je dana mali Antonio ispričao svojoj majci da je sanjao svetog Gabrijela, koji mu je rekao: “Antonije, došao sam te potražiti kod tebe, ali te nije bilo. Ne boj se. Ustani, ozdravio si i uzmi ovah prah (iz njegovog groba).”
Prije nego što je ispričao iznenađenoj majci, dječak je san ispričao svojoj baki, koja je slučajno u džepu imala prah iz svečeve grobnice. Natjerala ga je da ih popije vodom i kada je liječnik stigao, mali je Antonio već ozdravio. Svi u bolnici su bili začuđeni.
“Važno je napomenuti da smo se mi, članovi obitelji, neprestano molili svetom Gabrijelu. U proljeće 1969. otišli smo u svetište zahvaliti svetom zaštitniku i izvijestiti o ozdravljenju”, izjavila je majka.
