U srcu doline Rieti, u središnjoj Italiji, nalazi se samostan Fontecolombo, u kojem živi mala zajednica franjevačke braće. Među njima je i otac Cristóforo Amanzi.
Ovaj 66-godišnji redovnik iza sebe ima vrlo osebujnu priču o obraćenju i pozivu. Član talijanske komunističke partije od mladosti, bio je gorljivi antiklerikalac.
U dobi od 32 godine imao je djevojku, rastavljenu ženu i majku dvoje djece, koja se tek obratila i hodočastila u Međugorje. Ercole Amanzi, kako mu je bilo ime prije nego što ga je promijenio nakon redovničkog zavjeta, otišao je u BiH kako bi uvjerio svoju partnericu da napuste Međugorje i zajedno provedu nekoliko dana na obližnjoj dalmatinskoj obali.
Ali u ovom selu u kojem se Djevica ukazala, doživio je ozbiljno obraćenje koje će završiti potpunom preobrazbom života koji je vodio da bi na kraju prihvatio čak i redovnički život. Od njegova dolaska u Međugorje ništa nije išlo kako je Ercole predviđao. Ne samo da nije uspio uvjeriti svoju djevojku da napusti ovo marijansko mjesto i ode na more na odmor, nego je ova žena odlučila prekinuti vezu s njim.
Mistično iskustvo, susret s časnom sestrom
Nakon obraćenja bila je svjesna da je već udana i da takav odnos nije primjeren. No, partnerica je otišla korak dalje i pokušala je duhovno pomoći Ercoleu kako bi uz suradnju ostalih hodočasnika na tom hodočašću mogao upoznati tog istog Boga protiv kojeg se borio cijeli život.
Prema onome što je svjedočio Ercole (sada Cristóforo), dok je razgovarao s časnom sestrom doživio je mistično iskustvo: “Kada sam joj stisnuo ruku, vidio sam ispred sebe riječ od četiri slova, žuto poput sunce koje je oblikovalo riječ Iesu (Isus na talijanskom) i koje se pojavilo na crnoj pozadini”.
Potpuno obavijen događajem i svime što je proživljavao, odlučio se popeti na brdo Križevac i pokušao izmoliti Zdravo Marijo, jedine molitve čijeg se ulomka mogao sjetiti.
Predlažem ti drugi život
“Nakon nekog vremena molitve bilo je kao da sam izgubio razum. Tijekom uspona vidio sam najvažnije epizode mog života kako prolaze kroz moje misli. Jasno sam prepoznao što se dogodilo: greške, izdaju samoga sebe, grijehe… Bilo je to prosvjetljenje, ispit savjesti koji sam u potpunosti spoznao tek kasnije.
Na posljednjem dijelu puta, kraj križa, čuo sam muški i očinski glas koji mi je rekao: ‘to si učinio to sve, ali predlažem ti drugi život’.
U trenutku sam sve shvatio: Bog postoji, bio je strpljiv sa mnom, uvijek me volio i daje mi priliku da volim i počnem iznova.”
Kako se udaljio od Boga?
Potpuno povlačenje iz svega vezanog uz vjeru dogodilo se 16 godina ranije, u jeku adolescencije.
“Počeo sam se postupno udaljavati od Boga u dobi od 16 godina”, kaže. Vjerovao sam da je kršćanstvo postalo nespojivo s potrebom da se branim od maltretiranja koje sam trpio. Zbog toga je, priznaje, želio biti “agresivniji i ponašati se kao i drugi”.
To će završiti ulaskom u Komunističku partiju . “U to vrijeme sve je išlo u tom smjeru.
Istodobno, antiklerikalizam je duboko prodro u njega. Ercole uvjerava da je tada samo njegova majka ostala katolkinja.
“Moj otac nije bio praktikant vjere zbog posla, dok sam ja bio taj koji je svoju sestru odvratio od vjere. Samo je moja majka nastavila moliti”.
Redovnički poziv
Nakon ovog obraćenja u Međugorju, Ercole Amanzi je 1990. godine stupio u Red Manje braće izabravši Cristoforo kao svoje redovničko ime.
Čitajući povijest ovog sveca, otkrio je da se njegovo liturgijsko sjećanje poklapa s datumom obraćenja, 25. srpnja, ujedno i na svetkovinu svetog Jakova apostola, zaštitnika međugorske crkve.
Nadalje, otkrio je još značajniju podudarnost. U zoru kršćanstva, kult svetog Kristofora zamijenio je poganski kult poluboga Herkula (Ercole) i ovo novo znanje bilo je ključno za njegovo prihvaćanje vjerskog imena Cristoforo.
Također dodaje da nije ni slučajno što je član franjevaca, istih onih koji vode župu Međugorje.
“Ne smijemo zanemariti ono što se dogodilo u Međugorju. Sadržaj poruka je u skladu sa zdravim naukom koji Crkva prenosi već 2000 godina. Da je bilo problema s doktrinarnog i moralnog gledišta, Crkva bi već zatvorila Međugorje. Poruke se mogu sažeti u pet točaka u skladu s katoličkom tradicijom: molitva, Božja riječ, ispovijed, euharistija i post”, rekao je.
Svećenik iz Ukrajine vidio Gospu u Međugorju, čuo je i sotonu i razotkrio što se zapravo događa
