Otprilike krajem 1970-ih, monsinjor Ottavio Michelini primio je poruke od našeg Gospodina u kojima mu On govori o velikoj prijevari koja je zadesila čovječanstvo.
Otac Michelini bio je talijanski svećenik, pripadao je Svećeničkom marijanskom pokretu koji je utemeljio pater Stéfano Gobbi.
A nakon umirovljenja, u posljednje 4 godine života, primao je poruke od Isusa Krista koje je objavio u nekoliko svezaka, dok je u to vrijeme obnašao službu kapelana udruge za osobe s invaliditetom.
Karakteristike ovih poruka su da osuđuju ozbiljnost duhovne i moralne situacije kroz koju svijet prolazi.
Razobličava unutarnju pomutnje i pobune u Crkvi, koje su proizvod duboke krize vjere.
I u nekoliko poruka tijekom studenoga 1978., Gospodin mu govori o monstruoznoj prijevari kojoj su izvrgnuti čovječanstvo i Crkva.
Konkretno, Isus mu govori ovo, “Kolosalna i monstruozna obmana čije su žrtve mnoge duše koje plaćaju svojim patnjama, a da pritom ne dobiju ni najmanju pomoć ni utjehu od onih koji su po Božjem naumu trebali biti njihovi prirodni zaštitnici i branitelji”
Isus dodaje: “Cijeli ljudski svijet monstruozno je prevaren, a moja je volja da Istina napravi svoj put među svim ljudima”
I kaže mu da je blizu vrijeme da se prijevara otkrije: “Sine moj, vremena su skraćena i vrlo je blizu vrijeme kada se stvari mogu i trebaju nazvati pravim imenom, jer đavolski plan namijenjen maskiranju ove bolne i zle stvarnosti mora biti razotkriven”.
Na što naš Gospodin misli? Kakva je monstruozna prijevara o kojoj govori?
Odnosi se na prisutnost skrivenih “mračnih sila” koje djeluju na ljude, mjesta i stvari.
S čime se stvaraju situacije duhovne i materijalne patnje i razaranja odnosa, kulture i institucija.
Točnije na gigantsku mrežu kletvi koju gotovo nitko ne primjećuje.
S jedne strane, kod mnogih ljudi stvara patnju, koja se svrstava pod oznaku ljudske patnje i psihičkih promjena.
A s druge strane, te mračne sile su ono što dopušta ljudima znanosti, politike, umjetnosti, književnosti, koji su se pridružili Luciferovoj crkvi na zemlji, da unište dragocjeno nasljeđe istine, ljepotu i slavu ljudske rase.
Isus ovom svećeniku kaže nešto tajanstveno:
“Ostaje činjenica da su upravo ljudi najobdareniji prirodnim darovima ti koji dopuštaju da budu zaslijepljeni demonskom tamom i postaju čudovišta koja stvaraju zlo i duhovne, materijalne, intelektualne, moralne i građanske ruševine.”
Kletva je radnja kojom osoba želi zlo drugoj osobi ili skupini ljudi, ili ljudskim institucijama, da im naudi.
A kada se to dogodi, demoni su automatski prisutni da to učine, čak i ako osoba toga nije svjesna.
Moramo uzeti u obzir da je pala gigantska proizvodnja kletvi koje mijenjaju svijet.
S jedne strane, postoji mreža ljudi koji mijenjaju svijet u luciferijanski format i koji dolaze iz redova najistaknutijih u znanosti, politici, umjetnosti.
Oni su ti koji definiraju i odobravaju u što treba vjerovati, a što ne, te koji su dijelovi kulture dobri i loši. I od tu se duhovi smrti razlijevaju po čovječanstvu. Poznati evangelizatori i svećenici godinama upozoravaju da ljudi nisu niti svjesni da su njihove patnje uzrok opsesivnog mučenja zloga.
No, Gospodin kaže Micheliniju zašto je to tako,
“Ako je svijet preplavljen zlom, to je upravo zato što u svijetu i u samoj Mojoj Crkvi mračne sile pakla više ne nalaze otpor”
I dodaje, “Uz nekoliko iznimaka, danas vlada Pakao, jer je velika vojska mojih vojnika u neredu i neorganizirana.”
Isus tu govori o Crkvi, svećenicima, biskupima koji su se odali zlu. On govori svećeniku: ,
„Ovi svećenici se mogu usporediti s časnicima vojske koji ne vjeruju da se moraju boriti protiv neprijatelja koji ih napada, tvrdeći da on ne postoji, da je to samo bajka prošlih vremena, dok njihovi vojnici padaju pred njima, pred njihovim očima”.
Nadalje Gospodin preporuča Micheliniju da blagoslovljena raspela daruje dobrim laicima, potaknutim duhom vjere i milosrđa, kako bi oni “blagoslivljali” , jer ima mnogo svećenika koji ne samo da više ne blagoslivljaju, nego se smiju onima koji to još uvijek čine.
Gospodin također žali svećenike i biskupe koji umanjuju važnost svete vode i sakramenata, pod izlikom da su praznovjerni elementi. I također one koji umanjuju egzorcizme i molitve oslobođenja.
A onda Gospodin daje svećeniku Micheliniju katehezu o zaklinjanju ljudi.
Kaže da: ” sva prokletstva nose pečat pakla, bilo da ih izvode sotonisti, masoni ili oni koji zazivaju duhove”. Sve to dovodi onoga tko je proklet, do duhovne i tjelesne patnje.
Napominje da je prokletstvo koje proizvodi posvećena osoba uvijek ozbiljnije.
I da onaj tko baci prokletstvo može odrediti prirodu, ozbiljnost, stupanj pa čak i broj prisutnosti duhova”.
Na kraju mu je rekao da je istjerivanje demona vrhunac katoličke službe. Zatim mu govori o moći danoj učenicima da liječe bolesti koju je dao dok je hodao zemljom, i Njegovom izričitom zahtjevu da prolaze kroz svijet radeći to.
A odnosi se i na zadaću egzorcista.
Rekao Mu je: “Da biste se suočili s neprijateljem otvorenog lica, potrebna vam je vjera, hrabrost, snaga i drugi darovi koji nisu ukorijenjeni u ponosu, već samo u poniznosti.”
Ali Isus napominje da svi krštenici imaju osebujni karakter, nevidljiv ali vječan, karakter vojnika za borbu protiv golemog napada koji demoni kletvama izvode na ljudima, kulturama i institucijama svijeta.
Ukratko, Gospodin je otkrio monsinjoru Ottaviu Micheliniju da se na svijet obrušila monstruozna demonska prijevara. To navodi one koji su najviše pod utjecajem đavla da proklinju ljude i institucije.
I što je više kletvi, to će više zla biti na zemlji.
Ali oni koji bi imali prirodno poslanje boriti se protiv toga su razoružani, jer već veliki broj svećenika, biskupa i kardinala ne vjeruje ni u vraga ni u kletve.
Niti vjeruju u protuotrove, egzorcizme, molitve za oslobođenje, svetu vodu, sakramentale i blagoslove.
I zato je Gospodin predložio Micheliniju da se laici s pravim duhom vjere, milosrđa, hrabrosti, snage i poniznosti bore protiv ovih prokletstava sakramentalima, blagoslovima, svetom vodom i molitvama oslobođenja, protiv prokletstava zbog kojih trpe ljudi i institucije.
