Oni žele promijeniti moral svijeta i otkrivaju da je krunica njihov veliki neprijatelj.
Svi pokazatelji govore o porastu progona kršćana diljem svijeta. I na Zapadu su neprijatelji sve aktivniji u represiji.
I shvatili su, jer im je Zli rekao, da u svim događajima na kojima katolici izlaze braniti svoja prava i kršćanski moral, uvijek mole krunicu.
Tako su došli do zaključka da je krunica glavno oružje njihovog neprijatelja, odnosno Boga. I stoga se počinju usredotočiti na borbu protiv krunice.
Počinju krunicu proglašavati ekstremističkim oružjem, pa je čak povezuju s uporabom vatrenog oružja.
Katehiziranje širu javnosti o zlu krunice i onih koji je mole.
Oni koji čitaju vijesti s kršćanskih stranica i izvješća institucija koje prate vjerske progone znaju tri stvari:
Prvo, da je progon kršćana posljednjih godina veći od onoga koji su pretrpjeli prvi kršćani, kada su bili bačeni lavovima u rimskom cirkusu
.
Drugo, da progon brzo raste, ali sekularni mediji o tome ne izvještavaju, ignoriraju ga.
I treće, da se na Zapadu, gdje je progon bio kanaliziran kroz zakone koji su ograničavali kršćanski govor i kroz društvenu stigmatizaciju putem masovnih medija, sada prelazi i na fizičko nasilje.
Jer zadnjih mjeseci bilo je niz spaljenih crkava u Europi i SAD-u, svetogrđa u njima i bogohulnih napada na Djevicu.
I u tom progoniteljskom okviru, dan prije proslave Velike Gospe, 14. kolovoza 2022., čitana američka lijevo-liberalna publikacija The Atlantic objavila je članak s potpisom Daniela Pannetona, koji je imao veliki odjek.
Svetu krunicu slika kao “ekstremističko” oružje kojim se služe “radikalno-tradicionalni” katolici.
Izvorni naslov bio je “Kako je krunica postala ekstremistički simbol”, a članak je sadržavao sliku krunice napravljene od od metaka.
No kasnije je promijenio naslov u “Kako ekstremistička kultura oružja pokušava kooptirati krunicu” i zamijenio sliku rupa od metaka u obliku krunice slikom obične krunice.
Međutim, sadržaj se nije promijenio, operacija protiv krunice ostala je ista.
U članku se između ostalog kaže,
“Ovi naoružani radikalni tradicionalisti preuzeli su duhovnu predodžbu da krunica može biti oružje u borbi protiv zla i učinili je opasno doslovnom.”
Čak i zapovjednika Papinske švicarske garde optužuje za ekstremizam kada krunicu naziva “najmoćnijim oružjem na tržištu”.
Koncept krunice kao oružja ima bogatu povijest u Katoličkoj crkvi, nije izum modernih ekstremista.
Bavi se idejom da smo uključeni u rat, u duhovni rat , i da je svatko od nas pozvan biti vojnik u tom ratu. I taj rat je rat protiv zla.
Ali taj rat nije fizički napad na nekatolike ili one koji ispovijedaju moralnu divergenciju od katolika.
Katolici se uče da vole i opraštaju svojim neprijateljima, a učiniti suprotno je grijeh.
I ne samo to, oni se uče moliti za spas neprijatelja.
Primjer je molitva koju je Gospa rekla fatimskim pastirima da mole, a koja je kasnije ugrađena kao težnja u krunicu, “O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše osobito onoe kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.”
Molitva traži da se oni koji su najpotrebniji Božjeg milosrđa, odnosno najgrešniji, obrate i spase od paklenog ognja.
Uz krunicu katolici mole Oče naš koji nas je Isus naučio, Zdravo Marijo i Trojstvenu molitvu Slave, a s Djevicom Marijom razmišljamo o ključnim događajima iz Isusova života.
A svrha je usredotočiti se na povijest našeg spasenja, na potrebu za svetošću, na Božju ljubav i moliti za spasenje drugih.
Zbog toga je krunica kroz povijest bila moćno oružje u rukama kršćana.
Njezina uporaba odigrala je važnu ulogu u porazu gnostičkog albigenskog krivovjerja, na njegovim počecima, kada je Blažena Djevica dala krunicu Svetom Dominiku.
Križarski pohod krunice diljem Europe koji je papa odredio 1571. omogućio je čudesnu pobjedu kršćana nad muslimanima u Lepantu, kada su bili na putu da pokore Europu.
Također je još jedan križarski rat molitve krunice 1920. godine omogućio poljskim vojskama da slome boljševike u predgrađu Varšave, u onome što je nazvano “Čudo na Visli”.
I u oba slučaja, tisuće muslimanskih i komunističkih vojnika prijavilo je da su vidjeli Djevicu Mariju kako se pojavljuje pred njima na nebu.
Ali molitva krunice nije samo oružje u bitkama poput Lepanta ili Visle.
Proizvela je bezbrojna čuda u fizičkom svijetu, poput spašavanja 6 isusovaca koji su živjeli u epicentru atomske bombe koja je pala na Hirošimu, a koji nisu ni osjetili djelovanje radijacije.
I svaki katolik može posvjedočiti što je krunica učinila u njihovom životu i u životu ljudi za koje moli.
Kada katolik moli krunicu sa svrhom da stane na kraj zlu, on ne traži od Boga da ubije ili naudi onima koji se protive Kristu i njegovoj Crkvi, nego da ih obrati.
Krunica je oružje, ali njegova svrha nije smrt, nego da svatko dođe do vječnog života, čak i neprijatelji. U krunici se od Boga to traži. A upravo to sotona i njegovi podanici žele spriječiti.
Jer kako je Padre Pio rekao, krunica je “najbolje oružje koje imamo, ključ koji otvara Božje srce”.
Međutim, Atlantic, povezujući Krunicu s ekstremistima, označava teopolitičku operaciju.
Jer u članku također optužuje katolike za veličanje muškosti i netolerantnost prema novim pravima, poput prijevremenog prekida života nerođenih, neheteroseksualaca i sl. Shvaćate li o čemu govorimo?
Čak se i Panneton oslanja na modernističke katoličke teologe, poput Massima Faggiolija, sugerirajući da konzervativni katolički tradicionalisti bacaju ključ u promjenu koju Vatikan želi unijeti u katolicizam.
Ovaj je članak vrlo jasan znak da je kršćanska vjera napadnuta. Ovo je izuzetna eskalacija mržnje prema kršćanima na apsolutno lažnoj osnovi.
Jer nemoguće je zamisliti da profesionalni časopis veličine The Atlantic dopušta takvu zbrku, da nema politički cilj.
Jasno poručuju, vidite li katolika na ulici kako moli krunicu, znajte da vjerojatno kod kuće gomila oružje i da je ekstremist.
To je katehizacija neupućenih kako bi znali koga mrziti i kako bi u svetom simbolu krunice katolika znali vidjeti potencijalni pokazatelj nasilnog terorizma. To znači da pripremaju, svjesno ili ne, teren za daljnji progon katolika.
Ali s druge strane to čini stvari crno-bijelima za katolike, jer ova histerična reakcija ukazuje da neprijatelji Božji znaa s kim imaa posla.
Sveti Pavao u Efežanima 6 nam govori,
«Obucite se u oružje Božje da se možete oduprijeti zamkama đavoljim.
Jer naša borba nije protiv neprijatelja od krvi i mesa, nego protiv Kneževina i Vlasti, protiv vladara ovog svijeta tame, protiv duhova zla.
A
tolika je važnost krunice u borbi protiv zla, da kad egzorcisti stavljaju krunicu na opsjednute ljude, demoni vrište od boli i straha.
Demoni kažu da im je svaka Zdravomarija kao udarac maljem u glavu i kažu da bi im bio kraj kad bi kršćani znali koliko je moćna krunica.
I sveti Bernard iz Clairvauxa kaže da krunica “čini da pakao podrhtava i tjera demone u bijeg”.
Ali osim što je oružje kojim se pobjeđuje zlo, ono je i štit od njegovih napada.
Jer nema vremena u danu kada nas đavao više iskušava nego kada smo u molitvi. On se jako trudi da nas spriječi u molitvi.
Kad Đavao želi učiniti da netko izgubi svoju dušu, on počinje tako da u njemu potakne duboko gađenje prema krunici.
Koliko god kršćanin bio dobar, ako ga đavao uspije navesti da ne moli Mariji ili posve zanemari krunicu, sigurno je dobio tu osobu, napominje i sveti Ljudevit Montfortski.
