Ovim riječima Isus Krist razotkriva poziv svećeništva don Octaviu Micheliniju s napomenom da želi da se ovo proširi za dobrobit Crkve u svijetu:
“Blagoslovljen je onaj koji poznaje svoj veličanstveni i uzvišeni poziv i svećeničko poslanje i koji se s poslušnošću pokorava beskrajnoj ljubavi Božjoj koja se udostojila podići ga iz bunta i iz praha zemaljskoga, podići ga i uzvisiti do najvećeg i najuzvišenijeg dostojanstva za kojim bi bilo koje stvorenje moglo težiti.
Blagoslovljen je onaj koji, svjestan da je postao posuda izbora, uloži napor, sa Mnom, slijedi Me do Kalvarije, kako bi stopio svoje patnje s patnjama božanske Žrtve, kako bi potom bio tri puta svet, žrtva, osloboditelj tako velikog broja duša, oslobađajući ih od jarma i tiranije Sotone.
Blago onome svećeniku koji ne pristaje na dogovore niti na kompromise s neprijateljima Božjim, s neprijateljima Crkve i s neprijateljima svoje duše i svoje savjesti.
Blagoslovljen je onaj svećenik koji odbacuje svaku suradnju s mračnim silama pakla, i koji ide putem savršenstva i svetosti, prema Mojoj zapovijedi: “Budite sveti; jer ako je ovaj propis svetosti za svakoga, jasno je i očito da je to na vrlo poseban način za Moje službenike, jer oni bi trebali biti sveti, kako bi posvetili druge.
Zatim – što reći o formaciji koja se danas prenosi u sjemeništima?
Sine moj, kakvo zastrašujuće iskrivljavanje, u ime napretka i subverzivne evolucije, koje je u jasnoj suprotnosti s mojim primjerima i učenjima!
O pastiri, koji ste popustili i koji pasivno popuštate, tolikoj duhovnoj izopačenosti, nemojte misliti da ćete pobjeći od svojih najtežih odgovornosti; ništa ti tvoji sofizmi ne vrijede, da Bogu zažmiriš.
Uskoro ćeš vidjeti svojim očima, a uskoro ćeš i platiti iz vlastitog džepa za svo zlo koje nisi znao spriječiti, niti htio spriječiti, i za sve dobro koje nisi spoznao.
Blagoslivljam te, sine Moj.
Božanski mužar
Svećenički poziv je otajstveno sjeme nadnaravnog života, koje je Bog posijao u dušu odabranika; tako da potonji, pod vodstvom svojih roditelja ili osoba koje je Bog odredio, za ovaj delikatan rad ‘trudnoće’, može učiniti da sjeme sazrije, dok ono ne postigne svoj potpuni razvoj.
Za dobrobit duše koja u sebi nosi ovo dragocjeno sjeme, toliko dragocjeno da mu nijedan biser svijeta ne može biti ravan, treba joj dati do znanja dragocjenu vrijednost dara; treba ga uputiti na namaz; treba biti usmjeren u svojoj pobožnosti prema Isusu, stvarno prisutnom u otajstvu beskrajne poniznosti, mudrosti i snage, euharistijskom otajstvu; neka bude odlučno usmjeren na ljubav i na molitvu Duhu Svetome i Kraljici apostola, kako bi ona bila ta koja ovaj poziv dovodi do njegove potpune zrelosti.
U razdoblju rađanja vlastitog poziva izabrana duša treba se također odgajati u otajstvu Crkve, čiji je i bit će dio i živi član sa životnim funkcijama.
Pastiri duša imaju veliku odgovornost pri izboru odgojitelja u svom sjemeništu. Bolje
je sjemenište zatvoriti, nego povjeriti onima koji ruše vjeru i kršćanske kreposti, kao što se nažalost događa u mnogim sjemeništima naših dana.
Teško onima koji su na sebe preuzeli ogromnu odgovornost lažnog i pogrešnog odabira; svojom nesposobnošću i slabošću, svojom niskošću ili strahom, postali su suučesnici u
razornom djelu sotone, uništavanja duša!
Biskupi i odgojitelji morat će položiti najstroži račun pred božanskom Pravdom za sva zla za koja su bili odgovorni, i neka misle da će pronaći milosrđe, jer su žrtvovali najviše dobro duše, za svoje vlastito dobro i radi vlastitog prestiža; zavedeni svećenici i duše koje su oni uništili, ustat će kao svjedoci, pred sudom koji ne dopušta žalbu.
Sine moj, nemoj se ovaj put čuditi ako ponavljam stvari koje sam te već prije poučavao, jer potrebno je, sine moj, da se sve ovo što ti govorim zapiše i proširi; dobrobit Moje Crkve to zahtijeva.”
Tko je primatelj nebeske poruke?
Monsinjor Don Octavio Michelini iz Mirandole u Italiji bio je rimokatolička ličnost, svećenik i talijanski pisac kojeg su mnogi smatrali mistikom. Napisao je nekoliko knjiga koje se odnose na njegova viđenja Isusa i Marije.
Michelini je bio svećenik Carpi biskupije u Modeni. Nakon umirovljenja posljednje godine svoje službe proveo je kao kapelan u udruzi invalida. Bio je vitalni dio novog svećeničkog marijanskog pokreta, koji je utemeljio otac Stefano Gobbi (1973.). Počevši od 1975. i posljednje četiri godine života, tvrdio je da je primao poruke u obliku unutarnjih govora i vizija Isusa i Marije.
Poruke su kasnije objavljene u seriji od šest svezaka pod naslovom “Isusova povjeravanja svećeniku”.
Isusove poruke osudile su ozbiljnost duhovnih i moralnih pitanja s kojima se današnji svijet suočava, zbrku i pobunu unutar Crkve, naglašava nedostatke trenutne službe, ali i objašnjava da su mnogi od ovih problema izravna posljedica duboke krize vjere koje danas prožimaju Crkvu.
Nadalje, ustvrdio je da je Gospodin otkrio buduće “čišćenje” koje će biti popraćeno “novim proljećem mira i pravde za čovječanstvo i za Crkvu”, blistavom zorom, kakva se dosad nije viđena”. Najavio je “srednju objavu Isusa Krista svijetu” prije posljednjeg na kraju svijeta.
Predao je dušu Bogu 15. listopada 1979. godine.
