“Osjećamo da je kroz neku pukotinu Sotonin dim ušao u hram Božji.”
Ove dramatične riječi pape Pavla VI. postaju posebno aktualne ovih dana kada je riječ o uništavanju Papinske akademije za život.
Akademija je bila jedna od najvažnijih institucija Ivana Pavla II., intelektualna nadopuna njegovoj proročanskoj enciklici “Evangelium Vitae” iz 1995.
Djeca se brutalno gaze.
Ako krajem prošlog stoljeća Crkva nije mogla šutjeti pred nepravdama koje su tada vladale, još manje može šutjeti danas.
Ipak, Papa Franjo je izbacio cijeli tim vodstva koji je bio 100% predan ostavštini Ivana Pavla II. i napunio ih skupinom koja, čini se, torpedira i izopačuje de facto pro-life poruku Crkve.
Tako je papa imenovao Marianu Mazzucato, ženu koja po pitanju pobačaja iskreno tvrdi da je ubijanje nerođene djece “briga za zdravlje”.
Na Twitteru je objavila tweet o velikoj presudi o zaštiti života u SAD-u, koja govori o “jednom od najmračnijih trenutaka za prava žena”.
Onaj tko vjeruje da je ovo imenovanje izoliran slučaj, treba samo poslušati teze Roberta Dell’Ora, bioetičara i isusovačkog svećenika.
I ovaj čovjek je sada imenovan savjetnikom u Akademoji za život sv. Ivana Pavla II.
Isusovački svećenik ozbiljno smatra da je odluka Vrhovnog suda SAD-a pogrešna te kaže da krši demokratske slobode i ne poštuje autonomiju žena. Čak se govori i o “totalitarizmu” od strane pro life katolika, naravno.
A takve osobe, koje očito nemaju problema s komadanjem nerođene djece u utrobi, sada se imenuju u Papinsku akademiju za život. Čovjek ostaje bez riječi koliko se otvoreno Sotonin dim trenutno može vidjeti unutar crkava.
Koliko god su jasne riječi pape Franje o pobačaju često pohvalne, nažalost, ovodjelovanje na tu temu, ovakvim imenovanjima, pokazuje upravo suprotno.
Kad se radi o zaštiti života, Drugi vatikanski sabor jasno opisuje abortus kao “zločin vrijedan prezira”.
Isto vrijedi i ovdje: crkveni predstavnici koji se petljaju s ovom temom, koji se jasno ne izjašnjavaju da štite život ili ga čak izopačuju, de facto ignoriraju Drugi Vatikan i nauk Crkve. Nevjerojatna je šteta kako crkveni predstavnici ovdje gaze i ignoriraju nasljedstvo velikog, svetog pape i – nerođenu, nevinu djecu.
Ovdje je sve jasno, znakovi vremena se ispunjavaju, proroštva ispunjuju, mućenici se stvaraju, sotona se ruga svetima misleći da je pobjeda tu, ali Božja je zadnja i ovo je Riječ upozorenja koju valja spremiti u svoja srca:
“Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.” (Otk 3,3)
