Sveta Stolica je objavila da Crkva smatra čudo dokazano po zagovoru časne sestre Elene Guerra (1835.-1914.), utemeljiteljice Oblatica Duha Svetoga, učiteljice svete Gemme Galgani , ali poznate prije svega kao “bake” katoličke karizmatske obnove (struja koja će se u svom katoličkom aspektu pojaviti tek 50 godina nakon njezine smrti).
Elena Guerra inzistirala je na tome da od papa svog vremena traži veću pobožnost prema Duhu Svetome, što je snažno argumentirala: “on je taj koji doista može obnoviti lice Zemlje”.
Blaženom ju je proglasio 1959. Ivan XXIII., koji je cijenio njezinu blizinu Duhu Svetome i koji je nadahnut njome i njezinim tekstovima napisao svoju molitvu Duhu Svetome na sazivu Drugoga vatikanskog koncila: “Neka se Duh Božanski udostoji čuti na najutješniji način molitvu koja se uzdiže do Njega… neka obnovi čudesa u naše vrijeme kao u novoj Pedesetnici!”
12 puta pisala Papi
Između 1895. i 1903. Elena Guerra napisala je 12 oštrih pisama papi Lavu XIII tražeći obnovu propovijedanja o Duhu Svetom. Lav XIII. na kraju je prihvatio i naručio kratki poziv Provida Matris Caritate u kojem je od Crkve tražio svečanu devetnicu Duhu Svetomu između Uzašašća i Pedesetnice. Elena je tada organizirala molitvene grupe koje je nazvala “Trajni Cenakuli” kako bi molila za dolazak Duha Svetog na Crkvu.
Međutim, ta pobožnost Duhu nije bila potpuno učvršćena u katoličkom narodu, a Elena je bila skandalizirana vidjevši da postoje “devetnice i još devetnice” za sve vrste pobožnosti i da taj kult molbe Duhu Svetom nije uspostavljen.
Noć na prijelazu stoljeća
Onda je došla noć kada je 19. stoljeće umrlo, a 20. stoljeće rođeno: 31. prosinca 1900.
Lav XIII organizirao je molitvenu večer u crkvi Svetog Petra, a Papa je u ponoć pred svima otpjevao himnu Veni Creator Spiritus.
Ono što nije znala bilo je što se događa na drugom kraju svijeta u tom istom trenutku. Ovdje se katolički karizmatici povezuju s tradicijom protestantskih karizmatika i sjećaju se da su te iste noći, u Topeki, Kansas, metodistički misionar i grupa mladih ljudi koji su proučavali Bibliju otkrili vezu između molitve u jezicima i “krštenja u jezicima”. Misionar je upitao: “Što bi se dogodilo kada bismo sutra molili da primimo Duha Svetoga kako to Biblija opisuje, s govorenjem u jezicima?” Ta je noć prošla, stigao je i 1. siječnja, a oni su cijeli dan molili u jezicima, a da se ni na koji način nisu osvrtali.
Zatim se mlada žena po imenu Agnes Oznam sjetila da se u tim odlomcima u Djelima apostolskim govorilo o gesti: polaganju ruku. „Pastore, hoćete li moliti za mene tom gestom polaganja ruku, da mogu primiti krštenje u Duhu?“ upitala je.
Jeste, a Oznam će kasnije o svom iskustvu ovako pisati: „Kao da je u cijeloj mojoj ličnosti gorjela vatra, neobične riječi iz jezika koji nikad nisam učila spontano su dolazile na moje usne i ispunjavale moju dušu neopisivom radošću, kao da su izvirale rijeke žive vode iz dubine moga bića”.
Izvanredno obraćanje Isusa čovječanstvu: ‘Govorite o Duhu svetom, bez njega ne možete ništa’
Početak Karizmatske obnove
To je bio početak karizmatske obnove i molitvene prakse koja uključuje polaganje ruku, molitvu u jezicima i izlijevanje Duha, što je danas uobičajeno za oko 400 milijuna kršćana, uključujući pentekostalce i karizmatične katolike ili protestante.
Kao što se često govori u Katoličkoj karizmatskoj obnovi, obnova i širenje “krštenja u Duhu” (ili “izljeva Duha”) bio je odgovor od Boga na ustrajnu molitvu blažene Elene Guerra, koja je glasila ovako:
Molitva Duhu Svetom
Predobri Isuse,
pošalji nam svoga Duha sa svojim svjetlom, da te bolje upoznamo.
Pošalji nam ga s njegovim Ognjem, da budeš više voljen.
Pošalji nam ga s njegovim darovima, tako da te možemo doista oponašati.
Amen.
I studiozna i dobrotvorna
Elena Guerra nije bila siromašna i neobrazovana luđakinja. Rođena je 1835. godine u prilično imućnoj katoličkoj obitelji u Lucci u Italiji. Odmalena je proučavala Bibliju i crkvene oce.
Također je surađivala u karitativnim djelima gospođa svetog Vinka Paulskog i s Kćerima Marijinima. Posvetila se siromasima tijekom epidemije kolere koja je pogodila njezin kraj kao mlade.
U travnju 1870., u dobi od 35 godina, hodočastila je u grad Rim sa svojim ocem Antoniom Guerrom. U katakombama mučenika osjetila je duboko iskustvo Boga i čvrstu želju da svoj život posveti Gospodinu. Na tom istom putovanju posjetila je papu Pija IX. i ponudio svoj život Bogu za plodove njegova pontifikata.
Kasnije je s nekim prijateljima osnovala udrugu pod nazivom “Unija duhovnih prijateljstava pod zazivom Presvete Marije, Majke lijepe ljubavi”, koja se brzo proširila Luccom i obližnjim gradovima kao što su Castelnuovo i Firenca.
Među učenicima koje je Elena osobno liječila bila je sveta Gema Galgani, koja je s njom učila od 11. do 15. godine (Gema, poznata po svojim stigmama i drugim nadnaravnim fenomenima, umrla je 1903. u dobi od 25 godina).
Kuhinjska pomoćnica prenijela joj je poruku od Boga
U 80-ima i 90-ima Elena je već uvidjela potrebu za promicanjem pobožnosti Duhu, ali nije stekla hrabrosti za to sve dok 1893. godine njezina pomoćnica u kuhinji, “Ermínia Georgetti, vrlo jednostavna dama, neuka u poznavanju svijeta ali “dobro utemeljena u kršćanskim krepostima” nije rekla da Bog inzistirada kaže Eleni “da pozove sve vjernike k Mome Srcu u sveopćoj molitvi kroz pobožnost Novog Cenakula”, i još više, “da napiše pismo Svetom Ocu, moleći ga da sve vjernike okuplja u neprekidnoj molitvi.
Preko biskupa Giovannija Volpija (duhovnika ovih redovnica) poslala je svoje ideje Lavu XIII 1894. godine. Ona će napisati 12 pisama u tom smislu.
Sadržaj pisama
Stil je na neke načine sličan, a na druge različit, onome što se danas može čuti u skupini karizmatske obnove:
„Sveti Oče, svijet je izopačen, duh Sotone pobjeđuje u našem izopačenom društvu i kida iz Srca Isusova mnoštvo duša; i u ovom užasnom stanju stvari kršćani ne posvećuju nikakvu misao upućivanju jednoglasnih molbi Onome koji može ‘obnoviti lice zemlje’… Ljudi preporučuju svakojake pobožnosti, ali šute o toj jednoj pobožnosti koja bi po Duhu Svetome Crkve, trebala biti prva i glavna.”
A redovnica je inzistirala: “Ljudi recitiraju toliko devetnica, ali ona jedna devetnica, koju je po nalogu našeg Spasitelja osobno, molila čak i Blažena Marija i svi apostoli, sada je gotovo zaboravljena. Propovjednici hvale sve svete, ali kada mi ikada čujemo propovijed u čast Duha Svetoga, Onoga koji oblikuje svece, dakle, o Sveti Oče, samo ti možeš vratiti kršćane Duhu Svetome, da se Duh Sveti može vratiti k nama? ; porazi zlo kraljevstvo đavla i podari nam dugo očekivanu obnovu lica zemlje”, napisala je Elena Guerra, koja ipak nije bila ništa više od provincijske časne sestre.
Novi Cenakul: molite bez prestanka Duhu
Elena je počela pisati male knjige o Duhu, uključujući molitvenu devetnicu koju je nazvala “Novi Cenakul”. Svoje je knjige slala papi koji ju je primio 1897. i ohrabrio je da ustraje. Nakon Lavove smrti kardinal Lorenzelli je istražio događaje i rekao: “Pronašli smo zlato tamo gdje smo mislili da ima smeća, a smeće gdje smo mislili da ima zlata.”
Vraćen joj je prestiž. Danas ima štovatelje i duhovne učenike među Oblatima i u Lucci, ali prije svega među karizmatičnim katolicima diljem svijeta koji je vide kao “baku” Obnove.
Moćna devetnica Duhu Svetom: Vatra koja može promijeniti sve
