Prijedlog Anglikanske crkve koji bi imao za cilj “borbu protiv diskriminacije i seksizma” želi se prebaciti s riječi Bog, kao riječi koja označava muškarca na rodno neutralni entitet.
Kad bi ova vrsta proizvoljnosti prevladala, Bog se više ne bi mogao zvati “Ocem”, iako se njegov Sin Isus odnosi prema njemu samo kao “Bog Otac”.
A sada? Hoće li Isus biti otkazan, novčano kažnjen ili suđen za bilo kakav zločin protiv “inkluzivne” ideologije?
Anglikanska crkva, čija Generalna sinoda, putem Liturgijske komisije, ovaj tjedan raspravlja o tome, ništa nije razjasnila, prema onome što su 7. veljače objavile britanske novineThe Telegraph .
Prema prvim objavljenim informacijama, nema službenih definicija o radikalno ideološkom prijedlogu da se čak i Bog podvrgne političkoj korektnosti, pa makar i s neizbježnom posljedicom cenzuriranja Isusa i usuđenja ispravljati ono što je On sam objavio o Bogu Ocu i o sebi samom.
Ono što je poznato, opet prema lokalnom tisku, jest da preliminarna ideja predlaže da se tijekom liturgijskog bogoslužja Bog više ne definira kao “On” ili “Otac”, opravdavajući to tvrdnjom da je Bog “aseksualan”.
Nekoliko članova Generalne sinode Anglikanske crkve izjavilo da su protiv distanciranja od Svetoga pisma. Takav je slučaj s velečasnim Ianom Paulom, koji je također član Vijeća nadbiskupa Engleske crkve, koji je rekao:
“Upotrebu zamjenica muškog roda u odnosu na Boga ne treba shvatiti kao impliciranje da je Bog muškog roda. Ovo je krivovjerje, jer Bog nije seksualan, suprotno ljudskosti”.
“Biblija ide toliko daleko da koristi ženske slike i metafore u odnosu na Boga, ali identificira Boga uglavnom koristeći muške zamjenice, imenice i slike. Muške i ženske slike nisu zamjenjive. Činjenica da se Bog naziva ‘Otac’ ne može se zamijeniti s ‘Majka’ bez promjene značenja, niti se može učiniti rodno neutralnim bez gubitka značenja. Očevi i majke nisu zamjenjivi, ali se prema svojoj djeci odnose na različite načine”.
“Ako će Liturgijsko povjerenstvo to pokušati promijeniti”, zaključuje Ian Paul, “onda će to biti ozbiljno odvajanje crkvenog nauka od njegove osnove u Svetom pismu.”
Valja napomenuti da je niz ideoloških mjera u Anglikanskoj crkvi potaknuo sve veći broj anglikanskih biskupa i svećenika da pristupe Katoličkoj crkvi.
