Na mjestima poput Lurda istinitost Kristovih riječi otkriva se na opipljiv način: ono što određuje povijest čovječanstva i vječnu sreću svakog čovjeka skriva se od “mudrih i razboritih” – to jest otkriva se, ne onima koji slijede logiku vjere, već “djeci” – to jest ljudima kojima vjera u Isusa Krista postaje najdragocjenije blago. Ljubeći nas, Bog neprestano potiče: “Ako ne vjerujete, nećete razumjeti” (usp. Iz 7,9). To znači: ako ne vjerujete u postojanje otajstva Boga koji je postao pravi čovjek u maternici Djevice Marije, daleko ste od spoznaje istine i puta vječnog života.
Povijest ukazanja
Sveta Bernadette Soubirous rođena je 7. siječnja 1844. u pobožnoj i siromašnoj obitelji mlinara Franje i Ludvice Soubirous. 1854. zbog financijske krize obitelj mora napustiti mlin u Bolyu i preseliti se u mali, otrcani stan u Lourdesu. Njihova se materijalna situacija tada još više pogoršava. Otac i majka rade kao nadničari. Bernadetta ih zamjenjuje kod kuće i brine se o svojoj mlađoj braći i sestrama – sestri Antosia i braći Jan-Mariji i Justynu. Iz tog razloga ona ne ide u školu i ne priprema se za svoju prvu svetu pričest.
1855. epidemija kolere doseže vrhunac u Lourdesu. Mnogi ljudi umiru. Zaražena je i jedanaestogodišnja Bernadette. Bolest joj je uništila nježni organizam – djevojčica je oboljela od astme, a zatim i od tuberkuloze kostiju nogu, što je uzrokovalo smrt u 34. godini. Početkom rujna 1857. njezini roditelji šalju Bernadette obitelji Avarant u obližnjem selu Bertres kako bi tamo pomogla pastirima.
Ubrzo se odluče vratiti u Lourdes. Bernadette se vraća 21. siječnja 1858. i započinje s pripremama za Prvu svetu pričest kod časnih sestara iz osnovne škole Nevers. Za kratko vrijeme Bernadette je naučila tečno pisati i čitati. Kad se vratila kući iz škole, pomagala je majci u kućanskim poslovima i pazila mlađu braću i sestre. Bernadette je odgojena u ozračju jednostavne i iskrene pobožnosti svojih roditelja koji su svakodnevno molili sa svojom djecom. Uzela im je blago žive vjere i dječjeg povjerenja u Boga.
Dan ukazanja
11. veljače 1858. Bernadetta je zajedno sa sestrom Antonijom i susjedom Joannom otišla do rijeke Gave skupljati suhe grane za spaljivanje u peći. Kad su došli do pećine, nad kojom se nazirala stijena zvana Massabielle, morali su prijeći potok ledene vode koja je tamo tekla. Nakon što je skinula cipele, Bernadetta je skinula čarape kad je začula neobičan zvuk vjetra.
Pogledala sam u smjeru pećine, napisala je kasnije, i vidjela da se iznutra pojavio zlatni oblak, a odmah iza nje došla je tako neobično lijepa Dama kakvu u životu nisam vidjela. Na nogama je imala bijeli ogrtač, veo, također bijelu, plavu haljinu i žute ruže. Odmah me pogledala, nasmiješila se i dala mi znak da joj priđem kao da mi je majka. Sav moj strah je nestao, ali osjećala sam se kao da sam izgubila svijest o tome gdje sam. Protrljala sam oči, zatvorila ih, otvorila, ali Dama je i dalje stajala na istom mjestu i dalje mi se smiješeći – sve dok nisam shvatila da sve to nije iluzija. Ne razmišljajući o tome što radim, uzela sam krunicu u ruku i kleknula. Dama je kimnula glavom u znak odobravanja i sama je uzela krunicu koju je prebacila preko desnog ramena. Kad sam htjela početi moliti krunicu i pokušala podići ruku na čelo, ruka mi je bila paralizirana – i tek nakon što ste se prekrižili, mogla sam to učiniti. Međutim, molila sam sama, a Dama je samo pomicala krunice u prstima ne govoreći ništa. Tek na kraju svake desetice molila je Slava Ocu sa mnom … Kad sam završila, dala mi je znak da joj se približim, ali nisam se usudila. Tada je iznenada nestala.
Kad su djevojke vidjele Bernadette kako kleči, počele su je ismijavati govoreći da je glupa bhakta. Međutim, nakon nekog vremena shvatili su da se nešto moralo dogoditi i zato su ustrajno pitali svoju prijateljicu što je to. Isprva im Bernadette nije htjela ništa reći, ali na kraju je podlegla; rekla je svojim suputnicima o pojavi tajanstvene Gospe, moleći ih da to drže u potpunosti u tajnosti. Međutim, nakon povratka kući, djevojčice su sve brzo izgovorile, a Bernadette je majci morala detaljno reći o svojoj tajanstvenoj viziji. Majka je na to vrištala, govoreći da su to samo zablude, i zabranila joj je da ide u pećinu.
“Ne obećavam ti sreću na ovom svijetu” …
Sastanak s tajanstvenom lijepom damom koja je izgledala poput mlade djevojke od šesnaest ili sedamnaest godina bio je takvo iskustvo za Bernadette da je od tada osjećala unutarnju potrebu da što prije ode u špilju u još jedan posjet. Međutim, majka joj je to kategorički zabranila. Tek u nedjelju, 14. veljače, nakon svete mise popustila je hitnim zahtjevima svoje kćeri i pristala. Bernadette i dvije njezine prijateljice odmah su krenule prema pećini Messabielle. Bili su naoružani krunicama i bocom svete vode. Htjeli su tajanstveni lik poškropiti svetom vodom i tako provjeriti nije li to neka zamka zlog duha. Na putu su im se pridružile i druge djevojke. Bernadette je prvo otišla do špilje i odmah kleknula moleći krunicu.
Upravo sam završila svojih prvih deset Zdravo Marija – piše – i vidjela sam istu damu. Odmah sam je poškropila svetom vodom, govoreći joj da ostane ako dolazi od Boga, a ako ne – da ode. Dama mi se nasmiješila i sagnula glavu. Što sam više prskala, to se ona više smiješila i klimala glavom. (…) Kad sam završila krunicu, lik je nestao.
Mora se naglasiti da je samo Bernadette sama vidjela da se Lik pojavljuje. U vrijeme viđenja bila je u ekstazi, potpuno zadubljena u ono što je vidjela, kao odvojena od stvarnosti, očiju uprtih u jednu točku.
Po povratku kući, Bernadetta je od svoje majke čula da joj više nikada neće dopustiti odlazak u špilju Massabielle. Utjecajna i bogata stanovnica Lourdesa, gospođa Peyret, prožeta velikom znatiželjom, prisilila je Bernadettinu majku da pristane na odlazak njezine kćeri na mjesto ukazanja. 18. veljače, u petak, nakon jutarnje mise. Bernadette je zajedno s gospođom Peyret i gospođom Millet otišla u Massabielle. Ponovno se pojavila lijepa Dama i upitala vidjelicu: “Hoćeš li biti ljubazna doći ovamo svaki dan, petnaest dana? “. Djevojčica je odgovorila da će joj rado ispuniti zahtjev – a onda je čula: “Ne obećajem vam sreću na ovom, već na drugom svijetu.”
Tijekom četvrtog i petog ukazanja (19. i 20. veljače), Bernadette je pratilo prilično veliko mnoštvo. 20. veljače Marija ju je naučila molitvi koju je Bernadette svakodnevno izgovarala tijekom svog života, ali taj tekst nije prenijela nikome. Tijekom šestog ukazanja (21. veljače), Gospa je tražila molitve za grešnike. Tada je nevjernički liječnik, dr. Dozous, želio “razotkriti obmanu” – i zato je odlučio djevojku pregledati u ekstazi. Bio je duboko dirnut njezinim ponašanjem i iskusio je prisutnost velike tajne. Od tog trenutka započeo je postupak njegova obraćenja. U svojoj izjavi dr. Dozous rekao je da je tijekom ekstaze Bernadetino lice postalo izuzetno lijepo. To je značilo da je djevojka uspostavila istinski kontakt s nekim. Tijekom posjeta imala je puls redovito, slobodno disanje i nije bilo apsolutno ništa što bi moglo pokazati njezino nervozno uzbuđenje.
Poziv na pokajanje i obraćenje
Kako je sve više ljudi počelo pristizati na mjesto ukazanja, vlasti su postale vrlo zabrinute i pokušale, zastrašivanjem i ispitivanjem, spriječiti Bernadette da dođe u grotlo. Tijekom sedmog ukazanja (23. veljače), Marija je djevojčici rekla “tri tajne” – koje se tiču samo njezine osobe – koje Bernadette nikada nikome nije otkrila. Gospa ju je također zamolila da zamoli župnika da na mjestu ukazanja sagradi kapelu. Otac Peyramale, međutim, nije vjerovao u istinitost ukazanja i zato je zatražio jasan znak – da Bernadette treba pitati lijepu damu kako se ona zove, jer on, kako je rekao, nema naviku vjerovati tajanstvenim strancima. A ako ne kaže o kome se radi, to će značiti da je to ili prijevara ili da Bernadette halucinira.
Tijekom osmog ukazanja, Gospa je uputila poruku pozivajući na pokajanje i obraćenje i molitvu za obraćenje grešnika. Rekla je: “Pokajte se i molite se Bogu za obraćenje grešnika.” Sljedećeg dana (25. veljače), Marija je Bernadette pokazala mjesto na zemlji u pećini i rekla joj da “pije s ovog izvora a zatim se opere u njemu”. A kako tamo nije bilo izvora, iznenađena djevojka počela je kopati zemlju i nakon nekog vremena primijetila je kako voda izlazi. Tako je rukama zagrabila ljigavu tekućinu, popila je, a zatim joj oprala lice, zbog čega se zaprljala svim blatom. Ubrzo je s ovog mjesta počeo teći stalan mlaz kristalne vode. Vijest o izvoru koji je šiknuo u pećini brzo se proširila okolicom. Voda s ovog izvora postala je znak Božje milosne milosti. O tome svjedoče tisuće ozdravljenja koja su sa znanstvenog gledišta neobjašnjiva.
Prva čudesna izlječenja
Sutradan se Marija nije ukazala Bernadette, ali prvo se čudo dogodilo u pećini. Klesar Luis Bouriette već dvadeset godina nije vidio na svoje desno oko, koje je uništeno u nesreći na poslu. Usrdno se pomolio pred pećinom Massabielle i nekoliko puta oprao oči vodom s izvora. Tada se dogodilo čudo: ponovno mu se stvorilo desno oko, a Luisu se vratio vid.
Drugo čudesno ozdravljenje dogodilo se 1. ožujka. Nakon ozbiljne nesreće i složenog prijeloma, Katarzyna Latapie nije mogla otvoriti ruku. Nakon molitve i pranja ruke u izvoru, ruka se vratila u stanje prije nesreće.
Voda s izvora u špilji Massabielle postala je znak Božjeg djelovanja. U blizini su izgrađeni posebni bazeni u kojima se stotine tisuća bolesnika svake godine potopi nakon molitve. Tada se tamo događaju čudesna tjelesna i duhovna ozdravljenja. Testovi su pokazali da je to normalna voda i da nema antiseptička ili antibakterijska svojstva. Međutim, nije zabilježen nijedan slučaj infekcije ili bolesti kupanjem ili pijenjem kontaminirane vode iz ovih bazena u koje su prethodno uronjene tisuće ljudi koji pate od različitih bolesti. Za znanost je to velika lekcija o poniznosti prema Božjoj strategiji djelovanja, koja izmiče svim laboratorijskim istraživanjima i analizama. To nije neka “čarobna” voda, ali uronjenje u nju, pijenje ili pranje s njom treba biti znak obraćenja, prekida s grijehom,potpuno povjerenje u Boga i pomirenje s Njim te spremnost za vršenje Njegove volje. Tada voda Lurda postaje znak kroz koji Bog vrši tjelesna i duhovna ozdravljenja.
Oko 1.000 ljudi okupilo se ispred pećine tijekom ukazanja 27. veljače. Svakim ih je danom bilo sve više. Oko 4.000 ljudi okupilo se 3. ožujka, a 4. ožujka bilo ih je gotovo 8 000. Među njima su bili i novinari iz lokalnih časopisa, koji su uskoro objavili članke pune ruganja i ironije. Ti su tekstovi postali glavni izvor informacija za novine iz Pariza i drugih velikih francuskih gradova. Samo su članci Romana Capdeviellea, uglednog urednika Memorial des Pyrenees, na nepristran, uravnotežen i objektivan način prikazali činjenice o špilji Massabielle.
Istog dana, nakon što je ukazanje u pećini završilo, Bernadette se vratila kući. Usput je upoznala slijepu djevojku Eugeniju Troy, pogođenu rakom očiju, koju je zagrlila i od srca poljubila, a zatim je zamolila da se opere vodom s izvora Massabielle pećine. Kad je Eugenia to učinila, odmah je ozdravila. Vijest o ovom čudu proširila se poput požara.
“Ja sam Bezgrješno Začeće”
Na blagdan Navještenja, 25. ožujka, noću, Bernadette odjednom osjeti snažni unutarnji poriv, pa u 5 sati ujutro odlazi s roditeljima u špilju. Još je bio mrak i vladala je duboka tišina, ali na mjestu ukazanja već se okupila velika skupina ljudi, uključujući povjerenika Jacometa. Tijekom molitve krunice, Bernadette se ukazuje lijepa Dama. Tijekom ranijih ukazanja, djevojčica je više puta pitala kako se zove, ali kao odgovor dobila je samo osmijeh. Ovaj put ponovno je pitala ukazanje tko je ona, a zatim je dobila dugo očekivani odgovor: ‘Ja sam Bezgrješno Začeće’
Bernadette je bila iznenađen ovim odgovorom, jer nije znala što znači taj neobični naziv “Bezgrješno začeće”, pogotovo jer za njega nikad nije čula. Međutim, nije imala vremena pitati ništa više, jer je lijepa Dama nestala.
Bernadette je brzo otrčala do župnika Peyramalea kako bi mu rekla to neobično ime. Da ga ne bi zaboravila, putem je neprestano ponavljala: “Bezgrješno začeće”. Bernadette nije znala da je 8. prosinca 1854. papa Pio IX. u vatikanskoj bazilici svečano proglasio dogmu o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije. Kad je župnik s Bernadettovih usana čuo ime “Bezgrješno začeće”, zanijemio je. Jer shvatio je da se Marija koristila teološki savršenom formulom koja je potvrdila dogmu najavljenu prije četiri godine. Marija je Bezgrješno začeta jer je od trenutka začeća bila sačuvana od svih mrlja istočnog grijeha kako bi mogla ispuniti misiju Majke Spasitelja. Tek tada je župnik shvatio da ima posla sa stvarnim Gospinim ukazanjima, i ova četrnaestogodišnja djevojčica u svojoj je jednostavnosti i neznanju postala glasnik poruke Bezgrješne Gospe cijelom svijetu. Vizija 25. ožujka bila je proboj za Bernadettu, jer je tek tada djevojka shvatila da je lijepa Dama koja joj se ukazala Majka Božja, a ne neka duša u Čistilištu ili halucinacija, kako su joj neki pokušali sugerirati.
Posljednja dva ukazanja
7. travnja dogodilo se sedamnaesto ukazanje. Tijekom ekstaze Bernadette je nesvjesno prebacila desnu ruku preko gorućeg plamena svijeće u lijevoj ruci. Gotovo četvrt sata plamen joj je prodirao u prste, a ipak djevojka nije osjećala ništa; na ruci joj nije bilo ni traga opeklinama. Sve je to promatrao spomenuti dr. Dozous koji je, nakon što je Bernadettina ekstaza završila, na njoj izveo eksperiment: uzeo je drugu upaljenu svijeću i dodirnuo njome ruku djevojke, koja je odmah vrisnula od bola i ogorčena rekla: ” Gospodin me peče! ” Tada je dr. Dozousu postalo očito da se bavio nadnaravnom činjenicom, koja ga je definitivno uvjerila u istinitost ukazanja.
A u grotluu su se dogodila i druga čudesna ozdravljenja – poput onog 2. svibnja, kada je očajna majka na 15 minuta uronila svog umirućeg 18-mjesečnog sina u čudesno vrelo. Sljedeći dan dijete se potpuno oporavilo.
Izvanredna iscjeljenja počela su privlačiti tisuće ljudi na mjesto ukazanja. Međutim, vlasti su pod svaku cijenu željele zaustaviti rastući val hodočašća i zato su zatvorile pristup pećini. Odlukom gradskog gradonačelnika postalo je to ilegalno mjesto vjerskog štovanja. Međutim, biskup nije podržao ovu uredbu i ljudi su nastavili hrliti u Massabielle. Uz to, hodočasnici su počeli pisati molbe ministru za vjerska pitanja kako bi opozvao županovu naredbu. Uz to, unatoč opetovanim prijetnjama vlasti, ljudi su nekoliko puta rušili ogradu štiteći pristup pećini. Mnogo je ljudi zbog toga suđeno i osuđeno ili kažnjeno. Bernadette uopće nije uključena u rastući sukob između ljudi i moći.
Stav vlasti se radikalno promijenio tek krajem rujna 1858. Tada je car Napoleon III, nakon čudesnog izlječenja svog sina, naredio hodočasnicima da imaju pristup pećini. Njegovo se dijete oporavilo nakon što je popilo vodu iz čudotvornog izvora i konzumiralo bilje iz Massabiellea.
U međuvremenu, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, Bernadette je 8. svibnja poslana na dvotjedno liječenje u obližnji sanatorij u Cauteretsu. Čekala je s velikom čežnjom i pripremala se primiti svoju prvu svetu pričest 12. lipnja 1858. Od tog trenutka primaa Isusa u svetoj pričesti. To joj je postao najvažniji događaj i najveći izvor duhovne moći. 16. srpnja 1858., na blagdan Gospe od Karmela, nakon primanja svete pričesti. Bernadette osjeća unutarnji poriv da ode u pećinu kako bi srela Bezgrješnu Djevicu. Tamo je stigla neposredno prije zalaska sunca. Tijekom molitve krunice, Gospa joj se ukazala posljednji put. Bernadette je rekla da je Marija tada šutjela i da je bila ljepša nego ikad prije.
U ovom je trenutku vrijedno napomenuti da tijekom ukazanja, od 11. veljače do 16. srpnja 1858., na području Lurda nije zabilježen nijedan zločin i da u tom razdoblju nitko nije osuđen na zatvor.
Gospina ukazanja u Lurdu potvrdila su da je nauk Crkve istina koja dolazi od Boga. 28. srpnja 1858. biskup Tarbesa,Laurence, imenovao je kanonsko povjerenstvo koje će istražiti istinu ukazanja. U više je navrata ispitivana Bernadette kao i drugi svjedoci te su pažljivo ispitani svi slučajevi čudesnih ozdravljenja. Nakon što je prihvatio rezultate povjerenstva, biskup Laurence je 18. siječnja 1862. izdao dekret kojim se priznaje nadnaravna priroda ukazanja u Lourdesu. U njemu čitamo: „Smatramo sigurnim da se Marija Bezgrješna, Majka Božja, doista ukazala Bernadette Soubirous 11. veljače 1858. i osamnaest puta nakon toga u špilji Massabiel, na periferiji Lurda, i da su sva ta ukazanja su bila istinita. Tako da vjernici mogu vjerovati u njih.
1866. godine Bernadette je ušla u samostan sestara milosrdnica u Neversu i tamo ostala do svoje smrti 16. travnja 1879. godine. Lourdes je u međuvremenu postao jedno od najvećih svetišta na svijetu. Danas tamo svake godine dođe oko 5 milijuna hodočasnika da zamole Mariju za ozdravljenje duše i tijela. Sveti Ivan Pavao II dva je puta hodočastio u ovo svetište. Njegov drugi posjet Lourdesu ujedno je bio i posljednje putovanje u inozemstvo. Papa je tada izgovorio značajne riječi: “Evo, stigao sam do kraja svog hodočašća” …
