Propovijed sisačkog biskupa Vlade Košića na svetoj misi za svetkovinu Presvetog Srca Isusova 24. lipnja 2022. u Zagrebu, u dvorištu isusovačke rezidencije uz baziliku Presvetoga Srca Isusova je doista moćna. On progovara o problemima s kojima se suočavaju katolici i kršćani diljem svijeta a o kojima kao da se danas ne smije govoriti ili se pak izbjegava govoriti. Biskup Košić je konačno progovorio i odmah u startu objasnio – zbog čega strah i šutnja: ‘…A kad tražimo odgovor zašto su toliko kršćanski sveci smetali vladarima ovoga svijeta da su ih uklanjali i ubijali, ne možemo se oteti dojmu da je za njih zalaganje za evanđelje uključivalo i promjenu ljudskog društva u sasvim konkretnim zemaljskim uvjetima, koje su zastupali, a to je nekom bilo neprihvatljivo te su morali stradati.”
Moramo dići glas
Danas bismo mi morali također dići glas u obranu obitelji, a protiv društvenih tendencija koje žele uništiti obitelj: dok se s jedne strane zagovaraju neprirodne zajednice, s druge se strane ograničavaju obitelji. Recimo, nije li neobično da su ukinute upravo naknade za više tisuća obitelji, dok se istovremeno vlast razbacuje novcem financirajući razne udruge koje pretpostavlja onima koji se zalažu za život? Zastave su tu samo znak tih iskrivljenih optika i djelovanja.
Dignuti glas protiv korupcije
Mogli bismo, a i morali, dići svoj glas i protiv tolike otimačine i korupcije koja je sveprisutna u našem hrvatskom društvu. Optužuju se i pred kamerama odvode javni dužnosnici u zatvor, zbor osnovane sumnje u manipuliranje zajedničkim sredstvima za vlastite probitke. Poslije toga slijede sudovi, o kojima nas mediji svakodnevno izvješćuju, a rezultati su mali ili nikakvi pa se stječe dojam da i nije bila nakana osuditi kriminal i kazniti počinitelja nego samo u medijima dati farsu da se ipak nešto radi protiv onih koji uništavaju i zloupotrebljavaju društvenu imovinu.
Dignuti glas protiv abortusa
Morali bismo dići svoj glas i u obranu života nerođene djece koja sama nemaju mogućnost boriti se za svoj život. Koliko li su nas samo tjednima nedavno mediji bombardirali sudbinom malog Grge – tako su ga već nazvali premda su tvrdili da ga majka ima pravo pobaciti tj. ubiti… I nije se gotovo niti čuo glas Crkve, a mi smo većinska katolička nacija. Znam da su neki osobno ponudili majci da rodi dijete i da će se Crkva odnosno Caritas ili ova ili ona udruga pobrinuti za njega… no, ako je na kraju ubijen, pitamo se je li to civilizacija kojoj želimo pripadati? Teror ubijanja nevine djece koji propagiraju javna glasila? Ili se mi možemo tome suprotstaviti i svojim primjerom i zalaganjem te svjedočiti da poštujemo ljudski život kao Božji dar od začeća do prirodne smrti? O kada bi čitava Hrvatska koračala u hodu za život!
Djelove moćne propovijedi donosi Vigilare.
