Najmanje 68 kršćana je ubijeno, a mnogo više ih je oteto ili raseljeno u posljednja dva mjeseca u samo jednoj državi u središnjoj regiji Nigerije.
U izvješću poslanom Papinskoj zakladi Pomoć Crkvi u nevolji, biskup Makurdija, jedne od biskupija u državi Benue, žali se na nedjelovanje savezne vlade i navodi strašne potrebe tisuća od 1,5 milijuna ljudi koji su bili ugroženi, protjerani iz svojih domova.
“Naravno, živjeti s takvom situacijom bilo je vrlo strašno za mene i moj narod, u najmanju ruku”, kaže biskup Wilfred Chikpa Anagbe.
Srž problema su uporni napadi terorista iz plemena Fulani, koji su većinom muslimani, na pretežno kršćanske poljoprivredne zajednice u središnjoj regiji Nigerije. Razlozi za napade su složeni. Sukobi između nomadskih stočara i doseljenih farmera datiraju stoljećima, ali priljev vrhunskog vatrenog oružja u posljednjih nekoliko godina učinio je napade mnogo smrtonosnijim i razornijim.
Vjerska dimenzija otežava situaciju u zemlji ravnomjerno podijeljenoj između većinski kršćanskog juga i pretežno muslimanskog sjevera, pri čemu se većina sukoba odvija u središnjoj regiji, koja također posjeduje najplodniju zemlju. Prema biskupovim riječima, teroristi se maskiraju u nomade stočare kako bi prikrili pravu namjeru svojih napada, a to je istjerati kršćane sa svojih zemalja.
Opskrba hranom, obrazovanje i pastoralna skrb pogođeni
Situacija je uzrokovala “nepodnošljive ozbiljne nestašice hrane”, kaže biskup, objašnjavajući da je “poznato da je država Benue žitnica nacije, ali je terorizam utjecao na situaciju s opskrbom hranom.” Kao rezultat toga, poljoprivrednici koji su inače mogli uzdržavati sebe i svoje obitelji sada moraju preživjeti od dobrotvornih sredstava.
„Situacija oskudice dovela je mnoge u stanje nedostojno ljudskog dostojanstva, često se oslanjajući na obroke hrane koje su dali drugi čije ekonomsko stanje ni na koji način nije bolje.”
U Makurdiju trenutno živi 80% raseljenih u državi Benue, a unatoč financijskim poteškoćama, lokalna Crkva je dala sve od sebe kako bi ublažila patnje i potrebe, pružajući pomoć u hrani i osnovna dobra. Nedavno je Komisija za pravdu, razvoj i mir samo u jednom kampu podijelila hranu i odjeću za više od 1800 ljudi. Biskupija stipendira i desetke prognaničke djece, kako ne bi propustili priliku za školovanje.
No, nestabilnost regije ponekad otežava, a sam biskup kaže kako “već nekoliko godina ne mogu obavljati pastoralne aktivnosti u dijelovima svoje biskupije”.
“Uz sve navedene inicijative, nismo zaboravili na pastoralnu skrb koju te osobe zaslužuju. U nekim područjima naselja postoji župa koja se brine za duhovne potrebe prognanika,” zaključuje biskup, dodajući da se i dalje nada kupnji mobilne klinike koja bi pomogla u rješavanju zdravstvenih i psiho-socijalnih potreba prognanika.
