Prošlog tjedna 62 njemačka biskupa bila su ovaj tjedan u Rimu u svom posjetu ad limina , koji biskupske konferencije odlaze svakih nekoliko godina kako bi se sastale s papom i raznim vatikanskim odjelima kako bi pružile najnovije informacije o lokalnim crkvenim poslovima.
Naime, njemački biskupi ovoga tjedna nisu imali odvojene sastanke s papom i vatikanskim kurijskim uredima, nego je, nesvakidašnjim potezom, bio zakazan zajednički susret svih njih zajedno, no papa Franjo navodno nije nazočio, ali su se sastali njemački biskupi četvrtak.
Prema priopćenju Vatikana objavljenom u petak navečer, sastanak između njemačkih biskupa i službenika vatikanske kurije planiran je “već neko vrijeme” i bio je prilika za “zajedničko razmišljanje o Sinodalnom putu koji je u tijeku u Njemačkoj”.
Takozvani “Sinodalni put” sazvan je 2019. kako bi se odgovorilo na krizu seksualnog zlostavljanja od strane svećenika u Njemačkoj s ciljem da se laicima daju istaknutije uloge u crkvenom vodstvu. Međutim, proces je postao sve kontroverzniji zbog otvorenih poziva istaknutih sudionika, laika i biskupa, da žene budu zaređene za svećenike i da svećenici udjeljuju blagoslove istospolnim parovima.
Također je bilo glasova za ukidanje obveznog svećeničkog celibata i dopuštanje svećeništvu da se vjenčaju, te da se proglasi da istospolni brak nije grešan. Proces je također inzistirao na tome da laici imaju veću riječ u izboru biskupa.
Tijekom ljeta Vatikan je izdao priopćenje u kojem upozorava njemačke biskupe na izazivanje podjela i inzistira na tome da proces “nema snagu obvezati biskupe i vjernike da usvoje nove načine upravljanja i nove pristupe doktrini i moralu”.
U odgovoru su njemački biskupi rekli da su “zapanjeni” primjedbama Vatikana i da se nadaju da će o potencijalno kontroverznim stvarima razgovarati u formalnijem okruženju.
To je okruženje bilo u obliku sastanka u petak, održanog u Augustinianumu – akademskom institutu u Rimu koji je povezan s Papinskim lateranskim sveučilištem i koji se nalazi neposredno izvan vatikanskih zidina – a kojim je predsjedao vatikanski državni tajnik, talijanski kardinal Pietro Parolin .
Prema priopćenju Vatikana, Parolin je u uvodnom govoru ukazao na “vezu zajedništva i ljubavi koja povezuje biskupe među njima i s Petrovim nasljednikom”, te je također istaknuo važnost susreta kao “trenutka dijeljenja i milosti, jedinstva u razlikama.”
Također je izrazio zabrinutost zbog određenih elemenata sinodalnog puta njemačke crkve, upozoravajući na rizik provođenja “reforme Crkve, a ne u Crkvi”.
U svom govoru, biskup Georg Bätzing iz Limburga, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, ocrtao je dosadašnje djelovanje Sinodalnog puta i naglasio da je njegov duh vođenja ukorijenjen u „slušanju Božjeg naroda i na bolu zlostavljanja koja su počinili pripadnici klera.”
Istaknuo je teme o kojima se dosad raspravljalo na skupštinama Sinodalnog puta, navodeći ih kao: Moć i podjela vlasti u Crkvi – zajedničko sudjelovanje i misionarsko planiranje; Svećenički život danas; Žene u crkvenim službama i službama; i, Živjeti u odnosima koji funkcioniraju – živjeti ljubav u seksualnosti iu odnosu u paru.
Bätzing je također zahvalio papi Franji, koji nije bio prisutan, na njegovoj Sinodi biskupa o sinodalnosti koja je u tijeku i na njegovoj nedavnoj odluci da produži proces za još jednu godinu.
Nakon što je Bätzing završio, “teološka izvješća” su podnijeli kardinal Luis Ladaria, prefekt Dikasterija za nauk vjere, i kardinal Marc Ouellet, prefekt Dikasterija za biskupe, obojica su “otvoreno i jasno govorili o zabrinutostima i zadrške koje se odnose na metodologiju, sadržaj i prijedloge Sinodalnog puta.”
Prema vatikanskom priopćenju, Ladaria i Ouellet predložili su, “za dobrobit jedinstva Crkve i njezine evangelizacijske misije”, da se zahtjevi izneseni kao dio njemačkog sinodalnog puta uklope u širu, tekuću sinodu o sinodalnosti.
U “otvorenom dijalogu” između njemačkih biskupa i kurijalnih službenika koji je uslijedio, naglašena je “važnost i također hitnost definiranja i produbljivanja nekih od istaknutih tema”, posebno u pogledu crkvenih struktura; svećenička služba i pristup svećeništvu; i kršćanske antropologije.
“Istodobno je kod svih postojala puna svijest da smo na putu s cijelim svetim i strpljivim Božjim narodom, pa i u sučeljavanju različitih mišljenja”, stoji u priopćenju, napominjući da se mnoge primjedbe dotiču i središnje mjesto “evangelizacije i poslanja” u tom procesu, “kao i svijest o nedostupnosti nekih tema”.
U tu je svrhu dat prijedlog “primjene moratorija na njemački sinodalni put”, no taj je prijedlog odbijen, pa je potaknuto daljnje “razmišljanje i međusobno slušanje u svjetlu nedoumica”.
Sastanak je završio, prema Vatikanu, ne jasnom odlukom, već dogovorom “da se nastavi sa slušanjem i međusobnim dijalogom u nadolazećim mjesecima” kako njemački sinodalni put napreduje.
Reakcija: Skandal i prijevara
Osjetno uznemiren i ljut Daniel Deckers, poznat kao reformski orijentirani katolik, oštro je osudio u komentaru za “Frankfurter Allgemeine Zeitung” papu Franju te napisao: Ostavivši biskupe da sjede kao školski razred, papa Franjo ih je natjerao osjetiti što im je oduvijek značio, u svojoj vlastitoj, iskrenosti bez činjenica: da nije mnogo mislio o projektu i poručio: Protestantska crkva u Njemačkoj je dovoljna.”
Prema Deckersu, Papa se nije uključio u “spor” oko sinodalnog puta, i čini se da se Deckersu, koji inače voli tvrditi da je papa Franjo reformatorski orijentirani papa, srušio san, pa dalje u tekstu piše kako Vatikan ima tradiciju varanja njemačkih biskupa, počevši od pape Pavla VI.
