Da, kao kršćani trebali bi čuvati svijet koji nam je dan, i sve stvoreno od Gospodina. Ali što kad globalisti riješenje problema, koje kažu da čovječanstvo ima, zbog nas, našeg disanja i ispušnih plinova vide u nečemu što zahtjeva djecu u rudnicima diljem svijeta? Stvorit ćemo zeleni svijet, na leđima žrtvovane djece, iskorištavane djece? Ovo je strašno, Gospodine smiluj se!
Naime, Kina iskorištava djecu u Demokratskoj Republici Kongo, tjerajući ih da rade pod opasnim uvjetima kako bi iskopavali kobalt koji pokreće elektroničke uređaje i električne automobile, svjedočili su ovog tjedna svjedoci na kongresnom saslušanju o kršenju ljudskih prava, a prenosi CNA (Katolička novinska agencija).
“Na leđima trgovaca i djece radnika, Kina iskorištava ogromne resurse kobalta u DR Kongu kako bi potaknula svoje gospodarstvo i globalnu agendu,” rekao je zastupnik Christopher Smith, , koji je predsjedao saslušanjem Komisije za ljudska prava Toma Lantosa 14. srpnja.
Saslušanje je bilo pod naslovom “Dječji rad i kršenja ljudskih prava u rudarskoj industriji Demokratske Republike Kongo”.
“Potraga Komunističke partije Kine za kobaltom za baterije i litijem za solarne panele za napajanje takozvane zelene ekonomije motivira ljudsku grabežljivost jer procjenjuje se da 40.000 djece u Kongu radi u nereguliranim zanatskim rudnicima pod opasnim uvjetima”, rekao je Smith.
Demokratska Republika Kongo (DRC) proizvodi više od 70% svjetskog kobalta, od čega se 15% do 30% proizvodi u zanatskim rudnicima. Godinama su ove operacije bile poznate po kršenju ljudskih prava. Vijeće za vanjske odnose pripisuje nehumane uvjete rada, dijelom, zbog nestabilnosti države Kongo, “zemlje oslabljene nasilnim etničkim sukobom, ebolom i visokom razinom korupcije.”
Kongoanski odvjetnik za građanska prava Hervé Diakiese Kyungu svjedočio je na saslušanju da se djecom trguje i iskorištava ih se zbog toga što su maleni.
Zanatski rudnici “često nisu ništa više od uskih okana iskopanih u zemlju, zbog čega su djeca regrutirana — i u mnogim slučajevima prisiljena — da siđu u njih, koristeći samo svoje ruke ili rudimentarne alate bez ikakve zaštitne opreme, kako bi izvukli kobalt i druge minerale”, rekao je.
Jedan takav rudnik koji se nalazi u Kasulu u vlasništvu je kineske tvrtke Dongfang Congo Mining, rekao je. Djeca su često izložena radioaktivnim mineralima, ozljedama te smrtonosnim i bolnim bolestima dok rade na vađenju vrijedne rude.
“Oni su neplaćeni i iskorištavani, a rad je često fatalan jer se od djece traži da pužu u male rupe iskopane u zemlji”, svjedoči Kyungu.
Objasnio je da kongoanski rudari obrtnici često posjeduju rudnike samo na ime. Kineske tvrtke su stvarni vlasnici i operateri rudnika, odgovorni za nehumane uvjete.
Kineski predstavnici nisu pasivni investitori, već su na licu mjesta i nadziru operacije, rekao je.
Opisao je incident u kojem su “dvije osobe identificirane kao kineski državljani … dale upute dvojici kongoanskih vojnih časnika da bičuju dva Kongoanca koji su pronađeni na njihovoj lokaciji.” Bičevanje, koje je snimljeno videom i podijeljeno na internetu, pokazuje suradnju između kineskih kompanija i dužnosnika vlade DCR-a, rekao je.
Otac Rigobert Minani Bihuzo, katolički svećenik koji je radio na razotkrivanju dječjeg rada i kršenja ljudskih prava u rudarskom sektoru DRC-a, svjedočio je o opasnim uvjetima rada u rudnicima.
“Oni rade sedam dana u tjednu i više od 12 sati dnevno”, rekao je. Koristeći alate poput čekića, dlijeta i lopatica, njihovi radni uvjeti su kao u ropstvu, rekao je. Ozljede su česte, a za one koji su ozlijeđeni ili se razbole, nedostatak medicinske skrbi znači da će “većina umrijeti zbog raznih neliječenih bolesti”, rekao je.
