Na općoj audijenciji ove srijede, 7. veljače, papa Franjo je svoju katehezu usredotočio na refleksiju “poroka tuge” i poručio vjernicima što im je činiti kada je dožive.
“Što da radim kad sam tužan?” upitao je Sveti Otac vjernike okupljene u vatikanskoj dvorani Pavla VI.
Božja tuga
Prije svega, istaknuo je kako je potrebno stati “i vidjeti je li to dobra tuga ili nije”.
U tom smislu, objasnio je da postoji vrsta tuge koja “vodi spasenju ako se živi po vjeri”, u kojoj se doživljava “gorčina” zbog grijeha koja vodi ka pokajanju.
“Doista, postoji tuga koja je tipična za kršćanski život i koja se Božjom milošću pretvara u radost: to se, naravno, ne smije odbaciti i dio je puta obraćenja”, istaknuo je.
Prema riječima Svetog Oca, “milost je uzdisati zbog vlastitih grijeha, sjetiti se stanja milosti iz kojega smo ispali, plakati jer smo izgubili čistoću u kojoj nas je Bog sanjao.”
‘Neka te ništa ne rastuži’: Predivna molitva sv. Terezije Avilske za sve strahove i tjeskobe
Demonska tuga – bolest duše
Naprotiv, papa Franjo je precizirao da postoji još jedna vrsta tuge, “lukav demon” koji “može postati bolest duše, poput crva koji nagriza i uništava srce.”
Za Svetog Oca ta je tuga shvaćena “kao potištenost duše, stalna nevolja koja sprječava ljudska bića da iskuse radost u svom postojanju i nastaje u ljudskom srcu kada želja ili nada izblijedi.”
Također je objasnio da je dinamika tuge “povezana s iskustvom gubitka”, dok je precizirao da se “nade rađaju u srcu ljudskih bića koja su ponekad razočarana.”
“To može biti želja za posjedovanjem nečega što se ne može dobiti; ali i o nečemu važnom, poput gubitka naklonosti. Kada se to dogodi, čovjeku kao da je srce palo s litice, a osjećaji koje doživljava su obeshrabrenost, slabost duha, potištenost, tjeskoba.”
Papa je uvjeravao da “svi prolazimo kroz kušnje koje nas rastužuju, jer život nas tjera da sanjamo snove koji se kasnije raspršuju i istaknuo da se u ovoj situaciji neki, nakon vremena nemira, oslanjaju na nadu; ali drugi se valjaju u melankoliji.”
“Određene dugotrajne tuge, u kojima osoba nastavlja povećavati prazninu nekoga tko više nije tu, nisu tipične za život u Duhu Svetom, upozorio je papa Franjo.
U tom smislu istaknuo je da “neka ogorčena gorčina, u kojoj čovjek uvijek ima na umu neku tvrdnju koja ga tjera da se pravi žrtvom, ne proizvodi u nama zdrav život, a još manje kršćanski.”
Također je naglasio da “postoji nešto u svačijoj prošlosti što treba izliječiti i ponovio da tuga, od prirodne emocije, može postati zlo stanje uma.”
Na kraju, nakon što je identificirana vrsta tuge koju osjećamo, Sveti nas je Otac pozvao da djelujemo i mislimo da nam Isus donosi radost uskrsnuća.”
TUGA RIJETKO DOLAZI OD BOGA: Sv. Franjo Saleški o varci kojom đavao napastuje dobre duše
