Papa Franjo posvetio je današnju katehezu promišljanju o acediji koju je definirao kao “vrlo opasnu napast” ili “podnevnog demona” zbog koje život gubi smisao i s kojom se treba suočiti sa strpljivošću vjere.
U nastavku donosimo cjelovitu katehezu pape Franje na općoj audijenciji ove srijede, 14. veljače:
Draga braćo i sestre, dobro jutro!
Opasno je, nemojte se šaliti s tim
Među svim kapitalnim porocima postoji i jedan koji se često šuti, o njemu se ne govori, možda i zbog imena koje je mnogima teško razumljivo: govorim o acediji. Zbog toga se u katalogu poroka pojam acedia često zamjenjuje drugim pojmom koji se mnogo češće koristi: lijenošću. U stvarnosti, lijenost je više posljedica nego uzrok. Kada osoba ostane neaktivna, indolentna, apatična, kažemo da je lijena. Ali, kako uči mudrost drevnih pustinjskih otaca, često je korijen ovog zla acedia, što doslovno s grčkog znači “nedostatak brige”. Acedia na grčkom znači “nedostatak brige” i jedan je od poroka.
Ovo je vrlo opasno iskušenje, nemojte se šaliti s tim. Tko padne žrtvom ovoga poroka, kao da ga je smrtna želja shrvala: sve mu se gadi; odnos s Bogom postaje dosadan; a također i presveta djela, ona koja su mu grijala srce, sada mu se čine potpuno beskorisna. Čovjek počinje žaliti za prohujalim vremenom i mladošću koja je nepovratno ostala iza njega.
Popodnevni demon
Acedia je definirana kao “podnevni demon”: uhvati nas usred dana, kada je umor na vrhuncu, a sati koji nas očekuju izgledaju monotoni, nemogući za živjeti. U poznatom opisu, monah Evagrije predstavlja ovo iskušenje na sljedeći način: „Oko acedije neprestano je uprto u prozore i u mislima zamišlja posjetitelje […] Dok čita, acedija često zijeva i lako utone u san. Protrlja oči, protrlja ruke i, skinuvši pogled s knjige, popravi je na zidu; zatim, usmjerivši je natrag na knjigu, pročita još malo […]; Napokon, sagnuvši glavu, stavi knjigu pod nju i zaspi laganim snom, dok ga glad ne probudi i ne potakne ga da se brine za svoje potrebe”; Zaključno, “pripadnik ne izvršava marljivo Božje djelo”.
Ovo je vrsta tuge koju nadahnjuje demon, upozorio je Papa i razotkrio je
Podsjeća na depresiju
Suvremeni čitatelji u ovim opisima primjećuju nešto što i s psihološkog i s filozofskog gledišta jako podsjeća na bolest depresije. Uistinu, onima zahvaćenima acedijom život gubi smisao, molitva je dosadna, svaka bitka se čini besmislena. Ako smo u mladosti gajili strasti, sada nam se one čine nelogičnima, snovima koji nas nisu usrećili. Pa se zanesemo i rastresenost, nerazmišljanjem, čini se jedinim izlazom: čovjek bi želio biti ošamućen, imati potpuno prazan um… to je pomalo kao umiranje unaprijed. Ružan je ovaj porok, ružan je.
Demon acedije želi da povjerujete da je sve uzalud
Suočeni s ovim porokom, za koji shvaćamo da je tako opasan, učitelji duhovnosti daju nekoliko lijekova. Želio bih istaknuti ono što mi se čini najvažnijim i što bih nazvao strpljivošću vjere. Iako je pod bičem acedije čovjekova želja biti “drugdje”, pobjeći od stvarnosti, umjesto toga moramo imati hrabrosti ostati i pozdraviti u mojoj “ovdje i sada”, u mojoj situaciji kakva jest, prisutnost Božju. Redovnici kažu da je za njih ćelija najbolja učiteljica života, jer je to mjesto koje vam konkretno i svakodnevno govori o vašoj ljubavnoj priči s Gospodinom. Demon acedije želi uništiti upravo tu jednostavnu radost ovdje i sada, ovo zahvalno čuđenje stvarnosti; Želi vas natjerati da povjerujete da je sve uzalud, da ništa nema smisla, da ništa ili bilo tko nije vrijedan brige.
Prisjetimo se da u životu susrećemo ljude koji su agresivni. Tim ljudima kažemo: “Ali ovaj tip je dosadan, ne volimo biti s njim.” Ima čak i stav zbog kojeg vam je dosadno. Ovo je acedia.
Vjera iskušana acedijom
Koliko je ljudi, u stisku acedije, potaknuto bezličnim nemirom, bezumno napustilo put dobra kojim su krenuli. Acedia je odlučujuća bitka koja se mora dobiti pod svaku cijenu. A to je bitka koja nije poštedjela ni svece, jer u tolikim njihovim dnevnicima ima stranica koje ispovijedaju goleme trenutke, istinske noći vjere, u kojima je sve izgledalo mračno. Ovi nas sveci uče da kroz noć prolazimo strpljivo, prihvaćajući siromaštvo vjere. Preporučili su, pod pritiskom lijenosti, zadržati manju mjeru zalaganja, postaviti dosegljivije ciljeve, ali u isto vrijeme držati se, ustrajati, oslanjajući se na Isusa koji nas nikada ne napušta u kušnji.
Vjera, izmučena kušnjom acedije, ne gubi svoju vrijednost. Naprotiv, to je prava vjera, najčovječnija vjera, koja unatoč svemu, unatoč tami koja je zasljepljuje, ponizno vjeruje. Ona vjera koja ostaje u srcu, kao što ostaje žeravica pod pepelom, uvijek ostaje. Ako netko od nas padne u ovaj porok, u napast acedije, neka pokuša pogledati unutra i čuvati žar vjere. I tako idemo naprijed. Neka vas Gospodin blagoslovi.
Uzdramt će svijet! Papa tražio da se objave poruke Djevice Apokalipse: ‘Svijet ide u još jedan rat…’
