Čini se da je papa Franjo ostavio pomalo otvorenom mogućnost da svećenici blagoslivljaju istospolne parove, ako su oni ograničeni, odlučeni od slučaja do slučaja i ako se ni u kojem slučaju ne miješaju sa sakramentom braka koji pripada muškarcu i ženi.
Franjo je svoje mišljenje iznio u jednom odgovoru na pet pitanja petorice kardinala iz Azije, Europe, Afrike, Sjedinjenih Država i Latinske Amerike. Kardinali su papi poslali niz službenih pitanja, poznatih kao “dubia” (“sumnje” na latinskom), o pitanjima koja se odnose na globalnu sinovu koja u srijedu počinje u Vatikanu.
GROZOTA PUSTOŠI, OTVORENI UDAR NA VATIKAN! Biskupi u Belgiji najavili blagoslove homoseksualaca
Jedno od pitanja posebno se odnosilo na praksu, koja je postala relativno uobičajena u mjestima poput Njemačke, da svećenici blagoslivljaju istospolne parove koji su u vjernoj vezi. Papin nijansirani odgovor razlikovao se od izričite presude Vatikanskog doktrinarnog ureda protiv takvih blagoslova 2021.
Evo što je točno odgovorio.
Odgovor na Sumnju u pogledu tvrdnje da je raširena praksa blagoslivljanja zajednica istoga spola u skladu s Objavom i Učiteljstvom (KKC 2357).
Jasno je stajalište o sakramentu braka koji pripada samo muškarcu i ženi
Prema Božjoj objavi, posvjedočenoj u Svetom pismu, koju Crkva „po božanskom nalogu i uz pomoć Duha Svetoga pobožno sluša, sveto čuva i vjerno razlaže“ (Dei Verbum 10): „U početku“ Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, muško i žensko, stvori ih i blagoslovi, da budu plodni (usp. Post 1, 27-28), za koje apostol Pavao uči da je nijekanje spolne razlike posljedica nijekanja Stvoritelja (Rim 1, 24-32). Pita se: može li Crkva odstupiti od ovog „načela“, smatrajući ga, za razliku od onoga što naučava Veritatis splendor 103, jednostavnim idealom, a prihvaćajući kao „moguće dobro“ objektivno grešne situacije, kao što su zajednice ljudi istoga spola, a da se ne zakaže u objavljenom učenju?
a) Crkva ima vrlo jasnu koncepciju braka: isključiva, postojana i neraskidiva zajednica između muškarca i žene, prirodno otvorena za rađanje djece. Samo se ta zajednica može nazvati „brakom“. Drugi oblici sjedinjenja to postižu samo „djelomično i analogno“ (Amoris laetitia 292), pa se ne mogu strogo nazvati „brak“.
b) Nije riječ samo o nazivima, već stvarnost koju nazivamo brakom ima jedinstvenu bitnu strukturu koja zahtijeva ekskluzivni naziv, neprimjenjiv na druge stvarnosti. Bez sumnje, to je puno više od običnog „ideala“.
c) To je razlog zbog kojeg Crkva izbjegava svaku vrstu obreda ili sakramenta koji bi mogli proturječiti ovom uvjerenju i implicirati da se kao brak priznaje nešto što to nije.
Počinje kontroverzni dio: ljubav milosrđe, blagoslov?
d) Međutim, u odnosima s ljudima ne smijemo izgubiti pastoralno milosrđe, koje mora prožimati sve naše odluke i stavove. Obrana objektivne istine nije jedini izraz te ljubavi (caritas), koju čine i srdačnost, strpljivost, razumijevanje, nježnost i ohrabrenje. Stoga ne možemo biti suci koji samo niječu, odbacuju, isključuju.
f) S druge strane, iako postoje situacije koje s objektivne točke gledišta nisu moralno prihvatljive, sama pastoralna ljubav zahtijeva od nas da jednostavno ne tretiramo kao „grešnike“ druge ljude čija krivnja ili odgovornost može biti ublažena različitim činiocima koji utječu na subjektivnu okrivljivost (usp. sveti Ivan Pavao II., Reconciliatio et paenitentia, 17).
KONAČNO PROGOVORILI Svećenici počeli reagirati na njemačke biskupe, upozorili na herezu i raskol
g) Odluke koje u određenim okolnostima mogu biti dio pastoralne razboritosti ne moraju neophodno postati normom. To jest, nije prikladno da biskupija, biskupska konferencija ili bilo koja druga crkvena struktura stalno i službeno uspostavlja postupke ili obrede za svakovrsna pitanja, budući da sve „ono što je dio praktičnog razlučivanja u posebnim okolnostima ne može biti uzdignuto na razinu propisa“ jer bi to „dovelo do nepodnošljive kazuistike“ (Amoris laetitia 304). Kanonsko pravo ne smije i ne može obuhvatiti sve, pa to ne bi smjele pretendirati ni biskupske konferencije sa svojim raznolikim dokumentima i protokolima, jer život Crkve teče kroz mnoge kanale ponad normativnih.
3) Dubium u vezi s tvrdnjom da je sinodalnost „konstitutivna dimenzija Crkve“ (Apostolska konstitucija Episcopalis communio 6), tako da bi Crkva po svojoj naravi bila sinodalna.
GLEDAMO DUH ANTIKRISTA? Svećenik uznemirio Francusku i svijet objavom svetogrdnih videa
