Značenje prakse naknade štete u Crkvi središte je međunarodne konferencije organizirane u Rimu povodom obilježavanja 350. obljetnice ukazanja Srca Isusova svetoj Margareti Mariji Alacoque u Paray-le-Monialu, u francuskoj regiji Bourgogne.
Sveta Margareta Marija poznata je po tome što je krajem 17. stoljeća uvela ovu pobožnost koju je kasnije formalno priznao i odobrio papa Klement XIII.
Zacjeljivanje rana zlostavljanja u Crkvi
Okupljeni u Rimu od 1. do 5. svibnja oko teme “Popravak nepopravljivog” oko 150 sudionika raspravlja o važnosti prakse odštete za Presveto Srce Isusovo, posebno u sadašnjem kontekstu Katoličke Crkve obilježenom skandalima zlostavljanja koji su uzdrmali vjeru mnogih vjernika i stvorili duboku potrebu za popravkom.
Papa Franjo pozdravio je konferenciju tijekom susreta sa sudionicima u subotu. U svom govoru podsjetio je da se pojam naknade često nalazi u Svetom pismu, ali u Novom zavjetu ima oblik duhovnog procesa u okviru Otkupljenja koje je donio Krist i Njegova žrtva na križu.
‘Štitit ću obitelji koje se meni posvete ovom molitvom’ Moćno obećanje Isusa odjeknulo je svijetom
Popravak u Novom zavjetu
“Ovdje je novost – rekao je – da otkriva milosrđe Gospodinovo prema grješniku.
Odšteta dakle pridonosi pomirenju ljudi među sobom, ali i pomirenju s Bogom, jer zlo učinjeno prema bližnjemu ujedno je i uvreda Bogu.”
Papa Franjo je dalje primijetio da nas naslov konferencije potiče na nadu da se svaka rana može izliječiti, čak i ako je duboka: „Potpuna nadoknada ponekad se čini nemogućom, kada su stvari ili voljeni trajno izgubljeni ili kada su određene situacije postale nepovratane. No, namjera da se popravi i da se to učini konkretno ključna je za proces pomirenja i povratak mira u srca.”
Molitva Srcu Isusovu po kojoj su se dogodila neviđena čudesa
Svaka naknada počinje priznanjem vlastitog grijeha
Da bi odšteta bila istinski kršćanska, a “ne samo jednostavan čin komutativne pravde”, primijetio je, ona mora pretpostavljati “dva zahtjevna stava: priznati sebe krivim i tražiti oprost”.
Doista, “svaka naknada, ljudska ili duhovna, počinje priznanjem vlastitog grijeha.”
“Iz tog iskrenog priznanja zla učinjenog bratu, te iz dubokog i iskrenog osjećaja da je ljubav povrijeđena, rađa se želja da se iskupljenje.”
Traženje oprosta
Molba za oproštenje, s druge strane, “ponovno otvara dijalog i očituje želju za ponovnom uspostavom veze u bratskoj ljubavi”, dok popravak, ili čak jednostavna želja da se učini popravak, jamči autentičnost zahtjeva za oprost.
Na taj način, ako se nepopravljivo ne može u potpunosti popraviti, ljubav se uvijek može ponovno roditi, čineći ranu podnošljivom.”
Na kraju je papa Franjo izrazio želju da konferencija „obnovi i produbi značenje prakse odštete Presvetom Srcu Isusovu, koju je uvela sveta Margareta Marija, a koja je danas pomalo zaboravljena ili se pogrešno smatra zastarjelom.
