Svakog 6. svibnja Katolička crkva slavi svetog Dominika Savija malog učenika svetog Ivana Bosca u Oratoriju svetog Franje Saleškog.
Dominik je, s obzirom na svoju duhovnu zrelost, rano postao svetac; jedini koji je, a da nije pretrpio mučeništvo, stigao do oltara sa samo četrnaest godina.
“Želim biti svetac!” uzviknuo je Dominik svaki put kad bi mu se pružila dobra prilika da se potrudi. To je bio njegov radosni način obraćanja Bogu, darujući mu s ljubavlju svaki trenutak svog života.
Ovaj mladi Talijan zaštitnik je djece koja čine crkvene zborove, ali i svih onih koji sudjeluju u službi glazbe. To vrijedi i za trudnice, na temelju poslanja koje je dobio od Djevice Marije i koje je ona ispunila uz kumstvo svog učitelja svetog Ivana Bosca.
Oratorij svetog Franje Saleškog i Družbe Marijine
Dominik Savio rođen je 1842. godine u San Giovanni da Riva u Italiji. Od malih je nogu osjetio poziv za svećenika i, čim je upoznao don Bosca, u listopadu 1854., zamolio ga je da uđe u oratorij svetog Franje Saleškog u Torinu.
Ondje je organizirao skupinu pobožnih prijatelja pod nazivom “Družba Bezgrešne”, za koju je napisao “pravilnik” koji će sveti Ivan Bosco odobriti uz minimalne izmjene.
Zajedno sa svojim pratiteljima polazio je sakramente, molio krunicu, pomagao u kućanskim poslovima i brinuo se za najtežu djecu. Bio je jedan od onih koji su uvijek bili veseli; dijete kao i svako drugo, koje se voljelo igrati i učiti, ali koje je imalo jedinstveno unutarnje raspoloženje: želio je olakšati Isusu, izbjegavajući sve što bi moglo okaljati prijateljstvo koje je imao s Njim.
Don Bosco
Prvi životopisac svetog Dominika Savia bio je sam sveti Ivan Bosco. Utemeljitelj salezijanaca želio je zapisano sačuvati poučan i ljubavlju ispunjen život malog Dominika. Vođen tom željom, bio je potaknut da napiše biografiju malog dječaka. Priča se da ju je, nakon što ju je završio, često ponovno čitao. I svaki put kad bi to učinio, suze bi mu tekle niz obraze.
U tom životopisu, pod naslovom Život mladog Dominika Savija, studenta oratorija svetog Franje Saleškog (1859.), don Bosco ne samo da je prepričao one odlomke iz Dominikova života koji su otkrili njegovu zrelost za Božje stvari, nego također i one trenutke kada se šalio s prijateljima ili ih nasmijavao. Zabilježene su i slike koje će svećeniku zauvijek ostati u sjećanju, poput nekoliko prilika u kojima je vidio Dominika zanesenog nakon primanja euharistije ili da klečeći moli u kapeli.
Jednog je dana don Bosco zatekao Dominika u hramskom koru. Svetac reče: “Idem vidjeti i nalazim Dominika koji je govorio, a zatim šutio, kao da je dao mjesto odgovoru; Između ostalog, jasno sam razumio ove riječi: “Da, moj Bože, rekao sam ti i opet ti ponavljam: volim te i želim te voljeti do smrti. Vidiš li da ću te uvrijediti, pošalji mi smrt; da, radije umrem nego sagriješim.” Kada ga je don Bosco upitao što radi u tim trenucima, Dominik je odgovorio: „Ponekad me obuzme takva rastresenost da izgubim nit svoje molitve, i čini mi se da vidim stvari tako lijepe da sati prolaze u trenu.”
Zagovornik za žene u stanju dobre nade
Tijekom istražnog procesa koji se vodio za njegovu kanonizaciju, Dominkova sestra, Teresa, ispričala je da se jednom mali svetac pojavio pred don Boscom i tražio dopuštenje da ode u kuću svoje obitelji. Don Bosco ga je upitao za razlog, a mladić je odgovorio: “Moja je majka vrlo osjetljiva i Djevica je želi ozdraviti.”
Tada ga je svećenik upitao tko mu je donio takvu vijest, na što je Dominik odgovorio da nitko, ali da on pouzdano zna. Don Bosco, koji je već znao za dječakove iznenađujuće darove, dopustio mu je i dao mu novac za put.
Dana 12. rujna 1856., kada je dječak stigao vidjeti svoju majku u Mondonio, shvatio je da je trudna, ali da trpi jake bolove. Dominik ju je odmah čvrsto zagrlio, poljubio i sjeo kraj nje da je sasluša. Majka ga je zamolila da odmah ode do nekih susjeda. Domink je, naravno, poslušao.
Nakon nekog vremena došao je liječnik i nakon što ju je pregledao, vidio je da se žena oporavila i da izgleda zdravo. Dok su liječnik i neki susjedi pripremali sve za porodilju, oko ženina se vrata otkrila zelena vrpca koja je bila pričvršćena na svilu presavijenu i zašivenu poput škapulara. Bio je to dar koji joj je Domink dao kao znak da će joj Djevica biti društvo. Bez većih trzavica, toga dana rodila mu se sestra Catalina.
Kasnije će Dominik zamoliti svoju majku da zadrži škapular i posudi ga ženama u gradu kad god im zatreba. Tako je i učinjeno; a mnogi od njih zadobili su posebne milosti za nošenje Gospina škapulara.
Don Bosco svjedoči kako je anđeo čuvar po ovom zazivu spasio dječaka od smrti: Zazivajte ga ovako
“Radije bih umro nego sagriješio”
Nije prošlo mnogo dana dok se Dominik Savio nije počeo vraćati u salezijanski oratorij. Nažalost, tamo se neće dugo zadržati. Zdravlje mu se pogoršalo do te mjere da su liječnici bili uvjereni da neće preživjeti. Navodno je razvijao upalu pluća.
Savio se morao oprostiti od don Bosca i njegovih drugova te se vratiti svojoj kući u Mondonio. Prije smrti, posljednjim dahom, uspio je izgovoriti: “Kako lijepo vidim!”; blažena vizija neba!
Sveti Dominik Savio otišao je u Očev dom 9. ožujka 1857. u dobi od četrnaest godina.
