‘Suze su mi tekle niz obraze, odmah shvatiš da zlo ne voli sveto, ali Crkva nije ruševina, ona je živa’

Nakon oslobađanja okruga Mykolaiv u Ukrajini od ruske vojske prošlog tjedna, stanovnici su se počeli vraćati svojim domovima s nadom da će spasiti barem dio svoje imovine.

Zajedno sa župnikom, Družbe Kristove O. Oleksandrom Repinom i drugim redovnicama, benediktinka sestra Faustina Kovalska otišla je na mjesto crkve Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Kiselivki u Ukrajini, gdje su služile prije rata.

“Mi također, kao i ljudi iz sela Kyselivka, nismo mogli sjediti skrštenih ruku”, rekla je Kovalska, koja je iz Ukrajine, za CNA.

Međutim, kada je stigla na mjesto, benediktinska časna sestra nije mogla vjerovati što vidi. “Kada smo stigli na mjesto, vidjeli smo hrpu ruševina”, rekla je. “Nadali smo se da je tamo nešto ostalo i da ćemo pronaći neke predmete i odnijeti ih.”

“Suze su mi tekle niz obraze”, priznala je. “Bilo je teško zamisliti da je ne tako davno ovo bila crkva u kojoj su se ljudi okupljali svake nedjelje na molitvu toliko godina.”

“Ima raketa zaglavljenih u tlu oko crkve, puno ostataka kazetnih granata”, nastavila je Kovalska. “Odmah shvatiš da zlo ne voli ono što je sveto. Još se više uvjeriš da se to zlo zaglavilo u našem tlu i uništilo sve, a posebno ono što je sveto.”

Unatoč gubitku, Kovalska se podsjetila za što se Crkva zapravo zalaže.

“Počela sam moliti Očenaš i u srcu mi je bio mir. Božja kuća, sveto mjesto odabrano da se unutar njega slavi Bog, preživjela je. Nije bilo ni mržnje, ni gnjeva, samo neka tuga i utješna misao da je Crkva, dakle ljudi, ostala živa”, rekla je Kovalska.

Časna sestra je istaknula da se većina župljana sada moli u crkvi u Nikolajevu, oko 54 milje od Kyselivka.

Izrazila je nadu da će crkva biti obnovljena ako se ljudi vrate u teško uništeno selo.

Prethodni članak“…Sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu…” (Kol 1, 12-20)
Sljedeći članakPapa priznao da često moli Djevicu Mariju ovako: ‘Hej, požuri riješiti ovaj moj problem!’