U eseju iz 2018. objavljenom nakon njegove smrti, papa Benedikt XVI. rekao je da se protestantsko shvaćanje euharistije i snažni pozivi na međuzajedništvo često nalaze zajedno.
Komentirajući trenutnu situaciju euharistijskog života u Katoličkoj Crkvi, Papa emeritus je rekao: “Jedan od velikih utjecaja je gotovo potpuni nestanak sakramenta pokore.”
Tu je i shvaćanje pričesti samo kao “večere”, dodao je.
Benediktov esej o euharistiji dio je niza tekstova koje je Papa emeritus napisao nakon svoje ostavke 2013. Eseji, pisma i razmišljanja sakupljeni su u jednu knjigu, “Što je kršćanstvo?”, koja je objavljena na talijanskom jeziku prošli mjesec.
Prema vatikanskom novinaru Sandru Magisteru, Benedikt XVI. sam je organizirao objavljivanje ovih spisa nakon njegove smrti.
Talijanski časopis L’Espresso objavio je izvadak jednog od eseja, teksta od 17 stranica o “značenju pričesti”, koji je dovršen u lipnju 2018., kada je Crkva u Njemačkoj raspravljala o interkomuniji: mogu li protestantski supružnici katolika primati euharistiju na svetoj misi.
Benedikt se u svom eseju prisjetio drugih trenutaka u povijesti Njemačke kada su postojali pozivi na međuzajedništvo i rekao da se danas ponekad ti isti pozivi više temelje na vanjskim silama nego na želji za jedinstvom u Kristu.
Papa emeritus opisao je jedno drugo vrijeme, nedugo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, kada je euharistijski čin, ispijanje iz kaleža, korišten “kao suštinski politički čin u kojem se očitovalo jedinstvo svih Nijemaca”.
“Razmišljajući o tome, i danas iznova s velikom snagom osjećam otuđenje vjere koje je proizašlo iz ovoga.”
Benedikt XVI. također je primijetio sve veću potporu, polazeći od protestantske egzegeze, za mišljenje da su Isusovi obroci s grešnicima pripremili put za Posljednju večeru, na kojoj je on ustanovio euharistiju.
Tvrditi da je Posljednja večera, samo jedan od obrkoka koje je jeo s grešnicima u Novom Zavjetu je krivo, upozorio je Benedikt.
“Žrtva tijela i krvi Isusa Krista nema izravne veze s obrocima s grješnicima”, objasnio je papa emeritus, dodavši da je “Isus slavio Pashu sa svojom obitelji, odnosno s apostolima, koji su mu postali nova obitelj.”
“Tako je ispunio propis prema kojem su se hodočasnici koji su išli u Jeruzalem mogli udružiti u čete zvane ‘chaburot’”, rekao je.
“Kršćani su nastavili ovu tradiciju. Oni su njegova ‘chabura’, njegova obitelj, koju je formirao od svoje družine hodočasnika koji zajedno s njim putuju putem Evanđelja kroz zemlju povijesti.”
“Tako je slavljenje euharistije u staroj Crkvi od početka bilo vezano uz zajednicu vjernika, a time i uz stroge uvjete pristupa”, rekao je.
Benedikt u eseju komentira i jezik kojim se služe katolici i protestanti.
“U crkvenim zajednicama proizašlim iz reformacije, slavlja ovog sakramenta naziva se se ‘Večera’”, rekao je.
„U Katoličkoj Crkvi slavlje sakramenta Tijela i Krvi Kristove naziva se ‘Euharistija’. Ovo nije slučajna, čisto jezična razlika. Umjesto toga, u razlikovanju denominacija očituje se duboka razlika povezana s razumijevanjem samog sakramenta.”
