Maria Simma bila je austrijska mističarka, rođena 1915., a umrla 2004., a od svoje 25. godine počele su joj se javljati duše iz čistilišta koje su od nje tražile pomoć: svete mise i molitve za njihovo oslobođenje.
Misticizam Marie Simme poznat je u katoličkom svijetu, a njene poruke o važnosti molitvi za duše u čistilištu potaknule su milijune ljudi na pobožnosti prem dušama u čistilištu.
Kroz svoj put na zemlji Marija je imala potporu katoličkih svećenika i biskupa koji su je duhovno vodili kroz ovaj izvanredan dar milosti za cijeli svijet, a koji su posjedovali i neki sveci i mistici poput recimo Padre Pija, ili svete Faustine Kowalske.
Upitana o istinitosti međugorskih ukazanja, Maria Simma rekla je: “Bila sam već tri puta, ali nisam išla saznati jesu li istinita ili ne.
Nedugo nakon početka ukazanja, u lipnju 1981., upitaka sam jednu blaženu dušu u čistilištu jesu li istinita, i odgovor je bio ‘da’”.
Ukazala su mi se tri pokojna hrvatska vojnika od kojih je jedan potvrdio da je Međugorje od Boga.
Nije rekao da vjeruje da je to od Boga, nego da su ukazanja koja se tamo događaju od Boga.
Također, rekla je da s Međugorjem postoji samo jedna velika opasnost, da ga svijet ignorira.
A prepričava i slučaj koji se dogodio u jednom restoranu nedugo nakon što se Gospa počela ukazivati u Međugorju.
U obližnjem većem gradu, koji je udaljen samo 4 kilometra, bili su komunisti i policija i ismijavali su se s Međugorjem.
A tu je i restoran koji posjećuju samo muškarci iz grada.
Svi stolovi su zalijepljeni uz zidove, osim jednog koji je u sredini i uvijek je posljednji zauzet.
Jednog dana, oko ručka, restoran je bio praktički pun, a neki su muškarci ružno govorili o ukazanjima i stanovnicima Međugorja.
Odjednom, muškarci su čuli glas žene koja ih je prekorila zbog izražavanja mišljenja o svetim stvarima.
Sjedila je za središnjim stolom, stolom koji je inače uvijek bio prazan.
Žena je imala otprilike trideset godina, privlačna i dobro odjevena.
Nitko, čak ni konobar, nije je vidio kako ulazi. Na stolu nije bilo čak ni čaše.
A kad su čuli njenu opomenu, ljudi su odmah ušutjeli. A kad su ponovno podigli pogled, za stolom nije bilo nikoga.
Nitko je nije vidio kako ulazi ili izlazi iz mjesta.
Ova priča se proširila vrlo brzo po cijelom gradu.
A Maria Simma zaključuje da je to sigurno bila duša koju je Gospa poslala da malo raščisti stvari.
I zaključuje da se duše češće pojavljuju oko svetih mjesta.
Nadalje Simma je govorila da vjeruje da zna zašto su ukazanja u Međugorju pomalo drugačija od onih u LurduFatimi ili La Salletu, gdje se Gospa nije toliko dugo ukazivala. Kaže da su sadašnje
vrijeme u kojem živimo vrlo različito od onog vremena.
“I zato se Gospa tako često ukazuje, jer međugorski vidioci trebaju stalno vodstvo, makar samo da ih zaštiti od nebrojenih iskušenja ovoga svijeta. A i zato što se nakon ovih nastupa više neće vratiti? Bit će ih još u naše vrijeme,” rekla je dodajući:
“Samo treba pogledati kakav je svijet i odlučiti prihvatiti pomoć, ako ne želimo da čovječanstvo i sve ostalo nestane sa Zemlje.”
