Godine 1930. otac Adam Sikora djelovao je kao župni vikar u Borysławu, Ukrajina, Lavovska oblast. Jednog dana, kad je navečer legao i već bio zaspao, netko je glasno pokucao na zatvorenu škuru, probudio ga i hitno pozvao: „Molim vas odmah do bolesne osobe koja umire u stambenoj zgradi u ul. Sobieskiego br. 50 na drugom katu. Svećenik je ustao i izašao na trijem vidjeti osobu koja će ga odvesti do bolesnika, ali tamo nije bilo nikoga.
Pa se vratio u stan i legao u krevet. Nakon kratkog vremena začuo je ponovno kucanje i uporan poziv da ode do bolesnika. Izašao je na trijem, ali nije bilo čovjeka koji ga je dozivao po imenu. Pa je mislio da se radi o nekakvoj provokaciji Ukrajinaca.
Poziv umirućoj osobi
Otišao je u krevet, ali ovaj put obučen. U trenutku, unatoč zatvorenim vratima, u stan bez kucanja ulazi stariji čovjek, prilazi krevetu, hvata ležećeg svećenika, izbacuje ga iz kreveta i strogim, zapovjedničkim glasom kaže: „Idite odmah na navedenu adresu, jer ovaj čovjek umire!” Nakon ovih riječi, misteriozni lik je nestao.
Svećenik je shvatio da ima posla s nekom nadnaravnom pojavom. Žuri se u crkvu, uzima Presveto iz tabernakula, uzima sveta ulja i odlazi u ulicu Sobieskiego na broju 50.
Pozvoni na kapiju i kaže stražaru da je pozvan da vidi bolesnika. Stražar iznenađeno odgovara da ne zna da se ovdje netko razbolio i noću zvao svećenika. Kad mu svećenik javi da ga netko zove na ovu adresu tri puta pokucavši u stan jer na drugom katu umire čovjek, čuvar se sjetio da je tamo doista bolesni liječnik, ali je on nevjernik koji možda neće prihvatiti svećenika.
‘Tisuću puta sam se uvjerila, što god moliš svetog Josipa bude uslišano’
Stan na drugom katu i bolesni liječnik
Na zahtjev svećenika vodi ga na drugi kat i pokazuje bolesnikov stan.
Na vratima se pojavljuje žena i pita: „Tko dovodi svećenika ovamo u ovo doba? Uostalom, nismo ni muž ni ja pitali, jer smo oboje nevjernici; nepotrebne nevolje svećenika. Svećenik je rekao da ga je jedan stariji čovjek pozvao da vidi bolesnika, dao mu točnu adresu i natjerao ga da tamo ode.
Iznenađena ovim izvješćem, žena odlučuje svećenika odvesti u bolesnikovu sobu. Kad ugleda svećenika, bolesnik se zaintrigira i pita: “Tko mi dovodi svećenika?” Svećenik mu ispriča što se dogodilo kada ga je tri puta nazvao stariji čovjek sijede brade, jednostavno ga izbacio iz kreveta i naredio mu da odjuri na adresu pacijenta.
“Josip nije dopustio da jadno umrem”
Bolesnik se izgubio u mislima i rekao svojoj ženi da donese sliku koja visi na zidu iz susjedne sobe. Svećenik shvaća da ga je čovjek sa slike pozvao da vidi bolesnika.
Tada je bolesnik dirljivim, drhtavim glasom ispričao kako mu je majka na samrti dala ovu sliku svetog Josipa zajedno s molitvom svetom Josipu za sretnu smrt napisanom na komadu papira i naredila mu da tu molitvu izgovara tijekom cijelog svog života.
I nastavi: „Iako sam izgubio vjeru, a žena i ja nismo vjerovali u Boga, da bih održao riječ svojoj majci, mehanički sam izmolio ovu molitvu. Sada vidim da sv. Josip nije dopustio da jadno umrem. Molim te, ispovjedi me i pomiri me s Bogom.”
Nakon ispovijedi pobožno je primio svetu pričest kao božansku hranu za vječnost i sakrament pomazanja svetim uljem, srdačno zahvalivši mladom svećeniku koji mu je tada došao.
Svećenik je otišao zadovoljan uslugom koju je pružio bolesniku i uputio se prema izlazu. Nije stigao stići do dizala kad je pacijentova žena dotrčala i zavapila: “Svećenik, moj muž umire!” Pa se svećenik vratio da izmoli molitve za umirućeg čovjeka. Katolički sprovod je po želji umirućeg, obavio upravo otac Adam.
Molitva za dobru smrt sv. Josipu
Ovo je molitva koju je bolesnik molio, godinama, mehanički kako bi ispunio želju svoje majke.
Slavni sveti Josipe,
za onu neiskazanu sreću koju si imao na zemlji
kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija
i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili:
molim te ponizno, isprosi i meni tu milost: na smrtnome času
junački odbiti bijesne navale nečistoga duha i blaženo umrijeti.
Uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći u tom strašnom času;
isprosi mi milost u tvojemu naručju uzmoći izustiti slatke i utješljive riječi:
‘Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju!’
Amen!
