Arapski kralj je upitao svećenika koji je njegov zanat. Kada je odgovorio da je njegov posao služiti misu, kralj taifa naredio je svećeniku da mu kaže što je potrebno da to učini. Želio je zadovoljiti svoju znatiželju i saznati u čemu se sastoji taj kršćanski ritual.
Svećenik je rekao da mu treba raspelo i u tom su se trenutku pojavila dva anđela koji su ga noseći drvo križa stavili na oltar. Bio je to relikt križa na kojem je razapet Isus Krist i koji je izvorno pripadao prvom jeruzalemskom patrijarhu.
Nakon te pojave krstio se kralj mjesta i cijeli dvor.
Čudo se dogodilo u Caravaci, gradiću u Murciji (Španjolska), a danas se taj događaj obilježava otvaranjem Jubilarne godine. Njegova je slika postala općepoznata, a njegov relikvijar ima oblik patrijaršijskog križa s vodoravnim i okomitim krakom.
Caravaca križ se proširio po cijelom svijetu, zahvaljujući ovom čudu krštenja cijelog kraljevskog dvora kao i isusovcima. Na Filipine će stići 1668. godine zajedno sa španjolskim misionarima. Oko 1600. počeo se širiti i po Europi. Postoje tragovi njihove prisutnosti u Krakowu, Gnieznu i Hohenzollernu (Njemačka). U Lyonu, Limogesu i Nizozemskoj također postoje dokazi o njihovoj prisutnosti u 7. stoljeću, a iz Rima su križevi zatraženi 1606. godine.
Vjeruje se da imaju moć iscjeljenja i brojna su svjedočanstva o ‘moći’ ovog križa stoljećima.
