Od poništavanja Roe protiv Wadea ove godine, tenzije u vezi s odlukom samo su se pogoršale u Americi. Do sada je osam država potpuno zabranilo pobačaj, a očekuje se da će ih slijediti još. Aktivisti koji se zalažu za pobačaj oštetili su centre za trudnice , a jedan je incident uključivao korištenje molotovljevog koktela.
Obeshrabrujuće je čuti takve anegdote i teško je pasti u iskušenje i povjerovati da su ovi muškarci i žene koji podržavaju ubijanje u maternici toliko predani svom uvjerenju da njihova otvrdnula srca ne mogu omekšati kako bi pružili bezuvjetnu podršku života. Ali radikalna transformacija uz Božju milost ono je što se dogodilo jednoj od nedvojbeno najutjecajnijih osoba koja se zalagala za pobačaj u američkoj povijesti.
Dr. Bernard Nathanson imao je odgoj za koji bi se retrospektivno moglo reći da je utjecao na njegovu nebrigu za nerođene. Otac mu je odbacio judaizam i živio kao ateist. Bio je loša očinska figura, verbalno je zlostavljao Bernardovu majku jer nikada nije dobio miraz koji mu je svekar obećao.
Iako je Bernard imao tradicionalni židovski odgoj, njegov je otac napao njegova uvjerenja, što je rezultiralo prenošenjem ateizma s oca na sina. Njegova majka, koja je bez riječi prihvaćala mržnju svog supruga, jednog je dana oštrom britvom pojurila na Bernarda nakon što je oponašao oca i vrijeđao je.
Nathanson će odrasti sa željom da napravi karijeru u medicinskom polju, a sve to vrijeme nikada nije mogao imati stabilan brak, a razvodi su bili ishod kada su privremeni fizički užici otupjeli.
Kad je djevojka mladog Nathansona zatrudnjela, on joj je priuštio pobačaj, bojeći se da će podizanje djeteta u to vrijeme poremetiti njegovu karijeru. Drugoj je djevojci čak sam izvršio abortus, ubivši vlastito dijete vlastitim rukama.
Nathanson je zajedno s Larryjem Laderom i Betty Freidan osnovao Nacionalnu udrugu za ukidanje zakona o pobačaju ili NARAL. Njihov cilj je bio u nazivu njihove organizacije: dovesti do potpune legalizacije pobačaja u Americi. Dio strategije uključivao je napad na Katoličku crkvu, stijenu morala. Objasnio je njihovu strategiju na sljedeći način:
“Sustavno smo ocrnjivali Katoličku crkvu i njezine ‘društveno nazadne ideje’ i bacili se na katoličku hijerarhiju kao negativca u protivljenju pobačaju. Ova tema se puštala u nedogled. Hranili smo medije takvim lažima kao što su: ‘Svi znamo da protivljenje pobačaju dolazi iz hijerarhije, a ne od većine katolika,’ i ‘Ankete uvijek iznova dokazuju da većina katolika želi reformu zakona o pobačaju.’
A mediji su sve to ispalili američkim ljudima, uvjeravajući ih da svatko tko se protivi permisivnom pobačaju mora biti pod utjecajem katoličke hijerarhije i da su katolici koji su za pobačaj prosvijećeni i gledaju u budućnost. Zaključak ove taktike bio je da nije bilo nekatoličkih skupina koje su se protivile pobačaju.
Tijekom postupka Roe protiv Wadea, Lader je citiran 11 puta u znak podrške pobačaju. Svo lobiranje koje su Nathanson i kolege članovi NARAL-a učinili isplatilo se: abortus je zaštićen na saveznoj razini. Napisao je, žaleći se na svoju prošlost:
Istinito istraživanje javnog mnijenja [iz 1968.] pokazalo bi da je većina Amerikanaca protiv permisivnog pobačaja. Ipak, u roku od pet godina uvjerili smo Vrhovni sud da izda odluku koja je 1973. legalizirala pobačaj u cijeloj Americi i proizvede virtualni pobačaj na zahtjev do rođenja.
Njegov tadašnji svjetonazor bio je strogo empirijski, pri čemu Bog nije imao ulogu u moralnim odlukama. Ako je jadna trudnica htjela prekinuti trudnoću, on nije vidio nikakav problem u pobačaju fetusa. Uostalom, nije mogao vidjeti živu osobu u maternici.
Ali sve se to promijenilo izumom ultrazvuka. Misli o moralnosti onoga što je radio, a o kojima nikada prije nije razmišljao, sada su začete nakon što je s novom tehnologijom mogao baciti pogled u maternicu. Nije mogao poreći stvarnost okrutnog čina koji je izveo tisuće puta: ubijao je nedužne ljude.
U svojoj autobiografiji, Hand of God: A Journey from Death to Life by the Abortion Doctor Who Changed His Mind (Ruka Boga: Putovanje od smrti do života liječnika za abortuse koji je promjenio mišljenje), opisao je kako je “osjećao kako teret grijeha postaje sve teži i ustrajniji.” Samoubojstvo je bilo dio njegove obitelji od prije i neko se vrijeme borio što učiniti sa svojim životom.
Budući da više nije želio činiti ubijanje nerođenih, počeo je govoriti na pro-life konferencijama i prisustvovao pro-life demonstracijama ispred centara za pobačaje. Neizbježno je naišao na mnoge vjerne pojedince, čiji su razgovori s Nathansonom bili ključni u odluci bivšeg liječnika za pobačaje da se konačno obrati na katoličku vjeru.
Kad je Nathansona krstio kardinal John O’Connor, ovaj je rekao: “Eto. Sada si katolik kao i ja!” I bio je u pravu. Sve Nathansonove grijehe, sve tisuće pobačaja koje je izvršio, Bog je oprostio, jer je njegov oprost neograničen. Možemo se sjetiti zločinca na križu, kojem je Isus rekao: “Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju.” Ne postoji grijeh koji se ne može oprostiti ako se netko u potpunoj poniznosti prinese Bogu.
“Za one koji danas još uvijek podržavaju pobačaj, Gospodin će ih čekati raširenih ruku samo ako odluče prihvatiti njegovu bezuvjetnu ljubav, dostupnu svima koji je traže”.
