Nakon posljednjih fatimskih ukazanja umnožila su se čuda ozdravljenja. Ono što je zaprepastilo više od nekolicine ljudi i slomilo rugalice i ateiste, pretvarajući ih u vjernike, bili su jednostavni instrumenti koji su korišteni za njihovo oživljavanje.
Tijekom posljednjih 100 godina Fatime većina ranih je zaboravljena. Ali otac John de Marchi prepričava neke od njih u svojoj klasičnoj knjizi iz sredine 20. stoljeća, Istinita priča o Fatimi.
Čudotvorna zemlja Fatime
“U Alqueidau (45 milja daleko) bila je djevojka koja je bila paralizirana sedam mjeseci. Roditelji je nisu dali liječiti, a bila je jako siromašna. Jednog dana ukazala joj se Gospa Fatimska i rekla joj da će je izliječiti ako njezina majka ode u Cove i uzme malo zemlje ispod hrasta i pojede je za vrijeme devetnice. Sve se dogodilo kako je Gospa rekla i djevojka je bila savršeno izliječena.”
Drugi put Maria je prišla čovjeku iz Torres Novasa (23 milje udaljen) koji je bio u blizini jednog od hrastova. On je plakao. Pitala ga je što ga muči. Zatim joj je govorio o otvorenoj rani koju je imao na nozi 24 godine “koja je uvijek bila puna gnoja i sprječavala ga je da radi ili čak da se kreće jer nikada nije zacijelila”. Čovjek joj reče: “Moja supruga je došla u Fatimu i odnijela malo zemlje da mi napravi infuziju kojom ću ispirati ranu. Nisam želio da to učini jer ranu treba očistiti, a blato bi sigurno pogoršalo situaciju. Ali moja žena, koja je imala sjajnu vjeru, rekla je da su mnogi ljudi bili izliječeni zemljom, i iako uopće nisam imao vjere u Boga niti u bilo kakvu religiju, ona je toliko inzistirala, da sam joj na kraju dopustio. Svaki dan devet dana prala je ranu tim blatom i svakim danom sve je više zacjeljivala, dok na kraju devetnice nije bila savršeno izliječena. Briznuo sam u plač, skinuo zavoje i došao ovamo pješice iako se prije nisam mogao pomaknuti!”
Ne samo da je ovaj čovjek bio izliječen fizički, nego i duhovno.
Svećenik je ispričao još jednu sličnu priču o čovjeku iz Tomara koji je bio i nevjernik i bolovao od tuberkuloze. Objasnio je kako mu je supruga rekla da će otputovati u Fatimu ili “opraviti devetnicu i piti naparak od zemlje ispod stabla na kojem se ukazala Gospa. Ali on nije htio čuti za ništa takvo.” Kad njegova žena nije prihvatila njegov odgovor, on je popustio i “pristao piti infuziju, iako bez vjere ili odanosti. Unatoč tome, Gospa ga je izliječila i za nekoliko dana ponovno je bio snažan i zdrav.” I on je došao k sebi duhovno.
Liječenje od raka
Joaquim Duarte Oliveira, nastanjen u Lisabonu, obolio je od raka, ležao je u krevetu osam godina. Dobio je svu moguću skrb od najboljih stručnjaka u Portugalu, ali bez rezultata. Njegova supruga, u krajnjem slučaju, u listopadu 1927. povjerila se Gospi Fatimskoj kojoj je dala obećanje; dala je svom mužu, bez njegova znanja, nekoliko kapi čudesne vode. Na jastuku bi mu ostavljala izdanje “Glasa Fatime” gdje su se pričale priče o čudesnom izlječenju dr. Agacia Ribeira. Joaquim je, vođen znatiželjom, počeo čitati. Čitajući je osjetio vjeru i nadu u Djevicu. Neočekivano se počeo moliti Gospi Fatimskoj da ga ozdravi. Upravo u tom trenutku osjećao se potpuno preobraženim, potpuno izliječenim, a sljedeći dan Joaquim je nastavio normalan život.
Ozdravljenje liječnika
Iz izvješća dr. Ribeira Agacia da Silve: “Bila je večer 9. ožujka 1926. Vozio sam motocikl velikom brzinom, kad mi je pukla guma. Zbog zastrašujućeg pada slomio sam nogu, ključnu kost, metakarpalnu kost i imao sam druge posjekotine i ogrebotine. Mislio sam na svoju ženu i malu djecu kako me čekaju: za tri četvrt milje bio bih kod kuće. Zazvao sam Gospu Fatimsku i čekao smrt. Ali mogao sam vidjeti,da je bistrina moga uma ostala netaknuta i zato sam molio Djevicu da me spasi. Moja žena, obaviještena o nesreći, stigla je i puna povjerenja kleknula na cestu i molila Djevicu Fatimsku da mi pomogne.
Kad je stigla s nekim prijateljima, odnijeli su me, dok sam imao užasne bolove, prvo u moj ured, a zatim u bolnicu na Sveučilištu u Coimbri. Ovdje sam zbrinut i na veliko iznenađenje svih mojih kolega, nisam imao što liječiti ni temperaturu i nije bilo ni najmanje infekcije. Iskreno, ova se činjenica uz pomoć znanosti ne može objasniti, ne mogu se suzdržati od toga da je nazovem čudom! Mislio sam da bih bio sretan samo da sam preživio, čak i bez jednog uda, ali ovdje sam bio sa svim svojim udovima netaknutim i potpuno uvjeren da me samo intervencija Gospe Fatimske spasila.
Izvanredno iscjeljenje
Emilia Martins, 42 godine, rodom iz Santiaga, šest godina je ležala u krevetu, jedva se kretala i želudac joj nije podnosio nikakvu hranu. Žena velike vjere htjela je otići u Fatimu, ali nije mogla jer je bila presiromašna. Neki pobožni ljudi skupili su svotu potrebnu za najam automobila i tako je Emilija otišla s medicinskom sestrom i dvije sestre. Tijekom putovanja njezino se stanje pogoršalo i u Portu je Emilia primila posljednji obred, ali je uspjela nastaviti svoje putovanje. Kada je stigla u svetište, na nosilima su je donijeli u bolnicu, dok je u bolnici doživjela nekoliko sinkopa, od kojih je jednom liječnik rekao: “Mrtva je”. Na inzistiranje jednog od pomoćnika, koji je otkrio nekoliko otkucaja srca, odlučeno je dovesti je na blagoslov bolesnika. Bolesnica, primivši blagoslov, probudila se kao iz sna, otvorila oči i malo-pomalo živnula, konačno je došla k svijesti. Osjetila je opće dobro i uzviknula: “Ozdravila sam” … “Hvaljena i slavljena neka je Gospa Fatimska”. Liječnik je izdao potvrdu o potpunom oporavku, u kojoj je izjavio da se to dogodilo tako iznenada da slučaj nije medicinski objašnjiv.
Liječenje od tumora
Assunta da Lanca Palma od 36 godina, od Almondovara, 1925. počela je patiti od bolesti jetre, s hepatičnim kolikama i žuticom. Godine 1935. pojavili su se ozbiljniji simptomi: rendgenska snimka otkrila je cistu u dnu desnog plućnog krila, a također i spondilitis u četvrtom i petom kralješku, što je uzrokovalo neprekidnu bol. Unatoč liječenju koje su propisali najbolji stručnjaci, Assunta je imala više ozbiljnih kriza: tumor je prsnuo uzrokujući obilnu hemoptizu. Hemoptiza od 12. siječnja 1941. bila je toliko teška da su svi mislili da je umrla. Održani su posljednji obredi. Assunta je želila sudjelovati na svibanjskom biskupijskom hodočašću u Fatimu jer je sve njezine nade u ozdravljenje polagala u Gospu Fatimsku. Sama je kasnije ispričala kanonskom procesu kako je ozdravila: “Kad sam primila blagoslov Presvetog Sakramenta, koji dijeli biskup Leire, osjetila sam kao strujni udar i sva je bol nestala, skočila sam na noge, mašući rukama.” Na povratku je liječnik rekao da sam sasvim dobro. Od dana ozdravljenja uvijek je uživala u izvrsnom zdravlju.
Liječenje od tuberkuloze
Carmina iz Conceicaoa, 17-godišnja stanovnica Lisabona, pet je mjeseci bila bolesna od oblika galopirajuće tuberkuloze koja ju je prisilila na spavanje s jakim bolovima u cijelom tijelu; Specijalisti koji su je liječili izgubili su svaku nadu da bi ona mogla biti ozdravljena. Međutim, u Carmini, nakon što je primila posljednji obred od svog župnika, neočekivano se zapalila velika nada u Gospu Fatimsku: samo po njezinu zagovoru mogla je ozdraviti, pa je tražila da je odvedu u Fatimu. Majka joj je ispunila tu želju i 2. lipnja 1931. majka ju je uz pomoć posebne stolice donijela u Fatimu. Čak i tijekom putovanja koje je trajalo deset sati, patila je od opetovanih hemoptiza. Čim je stigla u Fatimu, primljena je u bolnicu za bolesnike, a sutradan je slušala misu i primila blagoslov. Ništa se nije dogodilo, a ona, nakon razgovora sa svećenikom, bio spreman prihvatiti volju Božju i Djevicu Mariju. Odjednom je Carmini, neočekivano, postalo bolje, ustala je i vikala od čuda nad čudom, dok su se mnogi radovali čudu.
Dr. Pereira, koji je prije nekoliko sati ustanovio koliko je teško, sada je rekao: “Čudo je, bolesna žena je došla ovamo na nosilima, sada se vraća sama.” Carmina se vratila svojoj obitelji savršeno izliječena.
