Dijete Isus pobjeglo iz ruku Djevice Marije i pošlo se na trg igrati se s trojicom vršnjaka.
Dogodilo se to 1555. godine u Corbetti, elegantnom malom mjestu, oko dvadesetak kilometara od Milana na putu za Vigevano.
Ova vijest, koja je senzacionalna, mogla bi se smatrati plodom čiste mašte, da nije imala podršku povijesnih podataka.
Troje djece koja su se igrala na trgu nose ime: Cesare dello Stampino, Antonio della Torre i njegov desetogodišnji brat Giovanni Angelo, gluh i nijem od rođenja.
Na fasadi crkve sv. Nicole bila je oslikana prekrasna slika Djevice Marije, koja sjedi na tronu, s Isusom djetetom u krilu.
Tog dana, kao i svakog dana, na prednjem trgu ispred crkve igraju se tri dječaka, kad se iznenada čuje plač, uz artikulisan glas: “Mali Isuse! Djevica Marija!” prekida igru i privlači pažnju svih.
To je bio glas do tad nijemog dječaka Giovannia koji je prvi shvatio da je Dijetešce Isus sišlo na trg da se igra s njima.
Čudo njegova govora pokreće vrisak radosti na trgu.
Dijete Isus, ostavilo je sliku, otišao je na trg, rado promatravši djecu u igri.
Po riječima djece čak je i Djevica Marija svjesna bijega djeteta, spustila se na trg da ga vrati, kao dobra mama.
Djeca, iznenađena obnovljena, napuste igru i trče da roditeljima ispričaju priču, a vijest se širi u dahu, u malom gradu i dalje.
Čak i da je ova epizoda rezultat fantazije dječaka, divna je, ali ostaje nepobitan dokaz: Dječak Giovanni progovara, dok je prije bio nijem i gluh!
To je bilo tek prvo čudo ove slike, a u roku od samo 80 dana nakon tog događaja prijavljeno je pedesetak novih čuda vezanih za sliku. Zapisana su i imena i svjedočanstva ozdravljenja svih ljudi, a slika je brzo preimenovana u ime: Djevica Čuda.
Sljedeće godine, kako bi pozdravili brojne hodočasnike i zaštitili sliku izloženu vremenu, Crkva je odlučila na tom mjestu izgraditi svetište koje čuva ovu sliku.
