Veliki utorak, utorak borbe, poseban je dan na duhovnom putu koji trasira Veliki tjedan. U njemu intenziviramo svoju pripravu za življenje Vazmenog trodnevlja.
Trodnevlje je – prisjetimo se – jednakovrijedno „središnjim danima liturgijske godine“ u kojima slavimo „otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova“. Vazmeno trodnevlje počinje kasno poslijepodne Velikog četvrtka do pojave vazmene radosti u noći Velike subote, slavljem bdijenja, radosti koja se mora nastaviti i u nedjelju.
Preporučljivo je Veliki utorak shvatiti vrlo ozbiljno, s poštovanjem i poniznim duhom. Izvrsna je to prigoda da pojačamo molitveno ozračje – na osobnoj, obiteljskoj ili u zajednici – i zamolimo Boga da možemo primjereno prihvatiti velika otajstva naše vjere u dubini svoga bića.
Učinimo, koliko je to moguće, tišinu u našim srcima i mislima.
Utorak borbe
Veliki utorak je nazvan “utorkom prijepora ili borbe” jer se prisjeća trenutaka u kojima se Isus morao suočiti sa svojim tužiteljima i onima koji su imali moć osuditi ga.
Gospodin se pojavljuje pred vjerskim i političkim vođama trenutka – prava grozota jer nikada nije postojao neviniji čovjek. Mora da je njegova bol bila velika kad je znao da ga je izdao jedan od njegovih, Juda, onaj koji je odlučio zatvoriti oči i izdati ga kao zlotvora, čineći ga metom nepovjerenja, izvorom kontroverzi.
Cijeli Kristov život, njegove riječi i njegova djela odjednom bi pali pod sjenu sumnje. Odjednom je svjetlo učitelja postalo razlogom sumnje među domaćima i strancima. Čovjek kojeg je stvorio Bog iznenada se nalazi podložan silama ovoga svijeta. Još nije mučen, ali ljudi ga više ne prepoznaju. Prije nego što je Isus primio prvi udarac, mi ljudi smo ga već bili unakazili.
Vrijedi se onda zapitati: nije li to slično onim trenucima u kojima svatko od nas, njegovi ‘povremeni’ krvnici, posjede Isusa na klupu i učini ga metom naših sumnji, podvrgne ga našem sudu, našem nepovjerenju?, našoj hirovitoj viziji stvari?
Židovi traže znakove, Grci traže mudrost, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost; a za one koji se zovu – Židovi ili Grci – Mesija je Božja snaga, Božja mudrost” (1 Kor 1, 22-24).
Od borbe do pomirenja
Preporučljivo je da danas razmišljamo o ‘Križnom putu’ i razmišljamo o Kristovoj žrtvi i bolima. Kako je Gospodin trpio zbog naših grijeha, tražimo oproštenje, tražimo ponovno biti u milosti s Njim. Pristupimo sakramentu pomirenja – potražimo svećenika za ispovijed – i ne zaboravimo si prije toga dati vremena za dobar Ispit svijesti.
Učinimo Veliki utorak danom pomirenja s Ocem i braćom, kako to Krist želi. Ne zaboravimo da je Veliki tjedan povoljno vrijeme za povratak Bogu, ako smo daleko od Njega.
Pristup današnjem evanđelju: Veliki utorak
Današnje evanđelje preuzeto je od svetoga Ivana (Iv 13, 21-33, 36-38). U njemu spoznaje jedan od presudnih trenutaka prije muke: Isus najavljuje da će biti izdan.
Gospodin je sjedio za stolom sa svojim učenicima – dijelili su kruh – i odjednom je rekao nešto što je uzdrmalo ozračje: “Zaista, zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati” (Iv 13,21). Učenici se gledaju i pitaju se tko bi mogao biti izdajica. Petar traži od Ivana – ljubljenog učenika – da pita Učitelja. Ivan, autor evanđeoske priče, ne želi previdjeti vlastitu gestu ljubavi i brige za Gospodina: On, naslonjen na Isusove grudi, govori mu: Gospodine, tko je to? Na što Isus odgovara: “To je onaj kome dam zalogaj koji ću umočiti.” I umočivši zalogaj, uze ga i dade Judi, sinu Šimuna Iškariota” (Iv 13,26).
Isus je najavio da će biti izdan i da će uskoro umrijeti. Kao što je osudio Judu u njegovoj izdaji, tako će i Petra razotkriti u njegovoj slabosti: morat će ga se tri puta odreći.
