Neizlječiva bolest očiju gotovo je preko noći ušla u život 16-godišnjeg Johnnyja Atwella. U listopadu 1974., tinejdžer iz Glendivea u Montani suočio se s neizbježnom sljepoćom. Nakon početnog zamučenja vida njegova je siromašna obitelj od osam članova, suočena sa strašnom dijagnozom.
Dijagnoza je distrofija rožnice, bolest koja završava sljepoćom. “Nema lijeka, ali postoji 50/50 šansa da bi operacija mogla pomoći”, rekao im je liječnik. Operacija bi značila presađivanje rožnice s leša u nadi da će to potrajati. Ali, za tu opciju obitelj ionako nije imala novaca.
Pokušavajući suspregnuti suze, Atwell je izustio jedno pitanje: “Koliko dugo?” Morali bi pričekati i vidjeti. Može biti 1 godina ili 10; znat ćeš više kad se vratiš na još jedan pregled za 6 mjeseci.
Strah koji je vidio na licu svoje majke parao je Atwellovo srce, a slomljena je cijela obitelj.
Od tog dana, svake večeri dok je odlazio na počinak Atwell je odlučio moliti — ili bolje rečeno, zahtijevao je: „Oče, nosi to, ja to ne mogu! Oče, nosi to!”
Nakon tri mjeseca toga, jedne noći Atwell je gorko zavapio Bogu: “Oče, ne mogu to učiniti! Ne mogu oslijepiti! Ne razumiješ, oče!”
Ludost onoga što je upravo rekao ga je na trenutak ostavila zapanjenim. Što sam upravo rekao? On je Bog. On sve razumije.
Atwell je tada počeo naglas moliti “Oče naš”. Na riječi:”Budi volja tvoja”, odjednom više nije bio u svom krevetu.
“Bio sam u Getsemanskom vrtu s Isusom. Glava Mu je bila pognuta prema zemlji i tresao se. Mogao sam vidjeti odsjaje znoja i krvi kroz njegovu kosu i vidio sam mjesečinu.”
Atwell je odmah shvatio da je Isus upravo rekao Bogu Ocu: “Neka ne bude volja moja, nego tvoja.”
“Isus se počeo grčiti i plakati. Bio sam ispred njega, stajao sam. Otac mi je pokazao Sina u trenutku kada mu je Isus predao svoju volju, poslušan volji svog Oca,” objasnio je Atwell.
“Osjećao sam se tako posramljeno. Isus je dao sve, a ja nisam bio voljan dati svoje oči.”
Odjednom se Atwell vratio u krevet. “Tako mi je žao,” zavapio je. “Dao si sve, a ja ti nisam bio spreman dati svoje oči. Oče, možeš imati moje oči. Možeš imati bilo što. Možeš imati sve!”
“Tada me prožeo električni osjećaj”, objasnio je Atwell.
“Osjetio sam ga istog trena, diže se kroz mene od vrhova nožnih prstiju do vrha glave. Bilo je gotovo u djeliću sekunde. Oči su mi bile otvorene i u svojoj mračnoj spavaćoj sobi, imao sam apsolutnu spoznaju da sam čudesno izliječen.
“Oče, nećeš mi uzeti oči.” rekao je Atwell naglas.
Zatim je čuo ljudski glas kako jasno kaže: “Imaš previše posla.”
“Previše posla? Što to znači?” upitao je Atwell.
Sljedeće čega se Atwell sjetio bilo je jutro, oči su mu se otvorile na svjetlu koje je dopiralo kroz prozor spavaće sobe. “Mogao sam vidjeti kristalno jasno”, rekao je.
Ushićen, Atwell je otrčao dolje i rekao svojoj majci da otkaže termin u Minnesoti jer je ozdravio. Njegova je majka bila oprezna. “Znaš da su rekli da se ne liječi samo od sebe”, rekla mu je.
Unatoč njegovim protivljenjima, roditelji su ga natjerali da zadrži nadolazeći termin u Minnesoti.
Kad se u svibnju vratio na očnu kliniku, stažisti su mu jedan za drugim u nevjerici pregledavali oči. Jedan je upitao: “Imate li brata blizanca?” misleći da se izvodi trik. Kad je dr. Harris – liječnik koji je dao izvornu dijagnozu – doveden, pogledao je kroz svoj aparat u Atwellove oči i pomicao svjetlo naprijed-natrag. Zatim ga je bacio u stranu i rekao: “Nadam se da shvaćate da je ovo čudo.” Klinika Mayo potvrdila je pregledima i rendgenskim snimkama da Atwellovo iskustvo nije njegova mašta. (Izvor)
Atwell je tada imao 17 godina. Atwell, ili bolje rečeno danas otac Basil Atwell, sadašnji benediktinski svećenik u Sjevernoj Dakoti, duboko se u tom iskustvu zaljubio u Isusa Krista te prepoznao poziv za redovništvo.
Upravo je njegov pogled na Kristovu patnju za ljubav prema nama, zapalio tu ljubav koja gori do danas.
